Druga generacija 1760-1766

Nakon kratkog razdoblja nesigurnosti (o. 1760-1766.), vodstvo druge generacije prešlo je na Dov Baera iz Mezhirecha (Veliki magid iz Mezhirecha), uz brojnu opoziciju iz redova Beštovih najpoznatijih učenika (Npr. Finehas Šapiro iz Koretsa i Jakov Josef iz Polonnoyja), i mnogi iz unutarnjeg kruga njegovih oponenata povukli su se iz aktivnog vodstva, što će imati velike važnosti na povijest hasidizma.

Usprkos tome, hasidizam se nastavio širiti i jačati.

Toledot Ja'akov Josef (1780.), koje je napisao Jakov Josef iz Polonnoyja, predstavljaju prvu teoretsku formulaciju hasidizma, prenoseći mnoge izjave i tumačenja Israel Ba'al Šem Tova; uslijedila su druga djela Jakova Josefa, koja obrađuju Beštovo nasljeđe. Iz Dov Baerovog dvora misionari su putovali zemljom privlačeći mnoge učenjake hasidizmu i šaljući ih svom majstoru u Mezhirech, kako bi usvojili njegova učenja. Zbog svoje bolesti, on nije provodio mnogo vremena sa svojim učenicima. Za razliku od Bešta, Dov Baer nije bio čovjek od naroda i preferirao je mlade učenjake, čija intelektualna baza nije  umanjivala njihove ekstatičke tendencije.

Iz svog novog centra u Volinju, hasidizam se širio prema sjeveru – u Bjelorusiju i Litvu te prema zapadu – u Galiciju i središnju Poljsku (Šneur Zalman iz Lyadyja, Levi Jicĥak iz Berdicheva, Aharon (Veliki) iz Karlina, i Samuel Šmelke Horovic). U ovom su razdoblju hasidi prodrli i u centar svoje oporbe – u Vilnu. Mnogi su lokalni hasidski lideri postali utjecajni kao komunalni lideri i lokalni rabini.

Hasidske skupine otišle su i u Zemlju Izrael i osnovali neke hasidske centre, napoznatiji od kojih je bio u Tiveriji / Tiberijasu. Bešt je imao namjeru otići u Izrael, ali se iz nepoznatog razloga vratio, kad je već bio nasred puta. Njegov zet, Abraham Geršon iz Kutowa otišao je u Izrael 1747., naselio se u Hevronu/Hebronu i 6 godina kasnije preselio u Jeruzalem, gdje je uspostavio kontakte s mističnom skupinom Bet El, koju je osnovao jemenski kabalist Sar Šalom Šarabi. Većina ostalih hasida, koji su dolazili u Izrael naselilo se u Tiveriji. Novopridošlice nisu ostavile dubok dojam na Židove starosjedioce. Godine 1777. skupina hasida iz Ryzhina emigrirala je u Izrael pod vodstvom Menahema Mendela iz Vitebska.

Mnogi, koji nisu bili hasidi, pridružili su se ovom karavanu te je skupina, prilikom dolaska u Izrael, brojila oko 300 ljudi. Naselili su se u Cfat/Safed, ali se Menahem Mendel ubzo, s određenim brojem svojih sljedbenika, preselio u Tiveriju. Neki iz skupine su ostali u Cfatu, neki su pak preselili  u Peki'in te se tako hasidizam proširio Galilejom. Mitnagdim iz Litve su, za to vrijeme, poslali sakupljače dokaza protiv hasida, koji su otišli za Izrael. Sefardi iz Cfata sudjelovali su u kontroverzi i stali na stranu mitnagdim. Godine 1784. Menahem Mendel sagradio je kuću za sebe, u okviru koje je bila sinagoga. Hasidi iz Zemlje Izraela poslali su emisare kako bi prikupljali novac za njihovu stvar i osnovali fundacije u Ryzhinu (Litva) i drugim mjestima, kao stalnu otporu galilejskim hasidima.