Karaizam
Karaizam je židovska hereza, koja se oslanja isključivo na pisanu Toru (Tanaĥ) i odbacuje usmenu Toru (Mišnu i Talmud) kao izvor Zakona. Pojam karait dolazi od hebrejske riječi קְרָאִים (oni, koji čitaju - misli se na Sveto pismo). Ovaj su pojam izabrali Karaiti sami, kako bi se razlikovali od sljedbenika rabinskog židovstva.
Kada tumače tekst, Karaiti se drže p'šata (literarno značenje i narativna namjera i linija) teksta dok rabinsko židovstvo tekstove čita na 4 nivoa11: p'šat, remez (nivo u kojem se kroz gramatičke neobičnosti kao što su: sintaksa, pravopis, struktura naslućuju dublji nivoi značenja te skriveni odnosi unutar teksta), draš homiletički nivo u kojemu prethodne slojeve sintetizirane objedinjujemo te povlačimo analogije na našu individualnu poziciju, gledajući totalni tekst sinkronijski primjenjiv upravo na toga pojedinog recipijenta) i sod (tajni mistički odnosno kabalistički nivo interpretacije koji upućujući otkriva skriveni svijet anđeoskih područja, spiritualnu anatomiju kozmosa i interakciju Boga i svijeta).
Karaiti vjeruju u jednog, netjelesnog Boga, stvoritelja svijeta, koji je preko Mojsija i proroka dao Toru svijetu; Karaiti vjeruju u Božje proviđenje, dolazak Mesije i uskrsnuće mrtvih.
Povijest karaizma
Čini se da karaizam nastaje od različitih židovskih skupina s područja Mezopotamije, koje su odbacili Talmud kao inovaciju. Neki povjesničari smatraju da je nastanak karaizma reakcija na uspon islama, koji je priznao židovstvo kao monoteističku religiju, ali koje se od izvornog monoteizma udaljilo rabinskim autoritetom: They (the Jews and the Christians) have taken their rabbis and priests as lords besides Allah, and the Messiah, son of Mary, although they were commanded to worship no one except the One Allah. There is no Deity but He, glory be to Him above what they associate with Him! (Kuran, 9:31). Adi bin Hatim, kršćanski konvertiti na islam došao je (islamskom) proroku Muhamedu dok ga je čuo govoriti ovaj ajet i rekao mu: O Messenger of Allah, but they (Židovi i kršćani) do not worship them (svoje rabine i svećenike) Muhamed je odgovorio: Yes, but they prohibit to the people what is permissible and permit them what is prohibited, and the people obey them. This is indeed their worship of them. Dakle, oni, koji podupiru ovu teoriju smatraju da je nezanemariv broj Židova konvertirao na islam, a odbacivanje rabinskog autoriteta bio je način obrane svog Židovstva određenom broju Židova, koji su ostali Židovi.
U IX. stoljeću Anan ben David i njegovi sljedbenici apsorbirali su i neke ranije sekte, kao što su Isaviti (sljedbenici Abu Ise al-Isfahanija), Judghanite i ostatke predtalmudskih Saduceja i Boethusiana. Anan je vodio polemike s rabinskim establishmentom (posebno vidi Sa'adia Gaon dalje u ovim bilješkama), a od karaizma su se vremenom odvojile neke druge sekte, primjerice Ukbariti.
Zlatno doba Karaizma
Tako se naziva razdoblje od X. do XI. stoljeća, kada karaiti objavljuju svoja najvažnija djela. Centar karaizma središnji su i istočni dijelovi tadašnjeg islamskog svijeta, a taj im svijet i omogućuje autonomiju od rabinskog židovstva kao i uspostavu njihovih vlastitih institucija.
Previous page: Patrijarhat i Egzilarhat
Next page: Sefarad