Naida Mihal Brandl

Mesijanizam - Šabtaj Cvi i Jakov Frank

Mesijanski pokret, koji je ostavio najviše utjecaja bio je svakako onaj Šabtaja Cvija u 17. stoljeću.

Šabtaj Cvi bio je kabalist, rođen 1626. u Smirni/Izmiru. Po nekim vjerovanjima Mesija se očekivao 1648. godine; u kontekstu kad je bilo očito da se to neće dogoditi te nakon Masakra Hmielnickog, Cvi je počeo vjerovati da je baš on očekivani Mesija. Nakon što je pridobio prve pristalice, počeo je upražnjavati čudne rituale, u kojima je javno izgovarao Božje ime, a što mu je donijelo izopćenje. Nakon toga, putovao je u Carigrad/Istanbul, Saloniku/Solun, Kairo i Jeruzalem, prikupljajući sljedbenike, uključujući i tajnovitog Natana iz Gaze, koji je mesijanski pokret Šabtaja Cvija pretvorio u masovni pokret. Godine 1665. Cvi je u Smirni proglasio godinu 1666. za mesijansku godinu.

Židovi iz svih dijelova Osmanskog Carstva pa čak i iz kršćanske Europe prihvatili su ga kao Mesiju; nezanemarivi broj važnih rabina i kompetentnih komunalnih autoriteta (kako sefardskih, tako i aškenaskih) također su ga uzeli za ozbiljno. Cvi je otputovao u Istanbul kako bi proglasio mesijansku godinu na način da svrgne sultana, ali je bio uhićen i zatvoren u Galipolju; mnoštvo je otišlo u Galipolje kako bi mu odalo počast i dočekalo njegov znak kako bi otpočeli put u Zemlju Izraela.

Međutim, sultan je odlučio staviti točku na tu priču ponudivši Cviju izbor između konverzije i smrti - Cvi je konvertirao na islam.
Otpadništvo Šabtaj Cvija poljuljalo je moral svih židovskih zajednica Osmanskog Carstva i kršćanske Europe. Natan iz Gaze pokušao je spasiti situaciju tvrdeći da je konverzija dio Cvijevog mesijanskog plana - neophodni silazak u svijet tame, gdje će poraziti sile zla; mnogi su se Židovi uhvatili za ovo obećanje. Čak i nakon Cvijeve smrti (1676.), Natan iz Gaze pokušao je pokret održati živim tvrdeći da se Cvi zapravo skrio u višoj sferi i da je absorbiran od vrhovnog svjetla. Takve su tvrdnje osigurale nastavak života ovog pokreta, poglavito na području Osmanskog Carstva, Apeninskog poluotoka i Poljske. Mnogi Cvijevi sljedbenici u Osmanskom carstvu slijedili su Cvijevo otpadništvo tako da su prakticirali islam u javnosti, a židovstvo u tajnosti, čekajući njegov povratak.

U 18. stoljeću, poljski Židov Jakov Frank ponovno je oživio ovaj pokret, tvrdeći da je reinkarnacija Šabtaja Cvija i propovijedajući bizarnu mješavinu židovskih (kabalističkih), kršćanskih i islamskih ideja, prije nego što je konvertirao na kršćanstvo.
Posljedica sloma ovih pokreta bila je opća demoralizacija i zajednice su još dugo ostale podijeljene između pro i contra mesijanskog pokreta Šabtaja Cvija.

---