Naida Mihal Brandl

Midraš - מדרש

U početku je midraš bio način formulacije religijskih ideja kroz citiranje određenog biblijskog ulomka i razvijanje istoga, ili samo uzimanje tog odlomka kao inspiracije za razvoj sasvim novih ideja. Kao tehnika, midraš se upotrebljavao da bi razvio pojedine religijske ideje, ili riješio neke probleme religijskog prava. Vremenom se Midraš razvio u određenu literarnu formu i nastale su kompilacije midraša: neki obrađuju određene biblijske knjige, drugi obrađuju određene religijske ideje; Talmud u svojim pravnim raspravama često istražuje razne midraše pokušavajući ustanoviti koji su od njih autoritativni i pod kojim okolnostima.

Prema Pardes sustavu:
1)P - pšat - literarno značenje i narativna namjera i linija;
2)R - remez - nivo u kojem se kroz gramatičke neobičnosti kao što su: sintaksa, pravopis, struktura naslućuju dublji nivoi značenja te skrivena međuodnošenja unutar teksta;
3)D - draš - homiletički nivo u kojemu prethodne slojeve sintetizirane objedinjujemo te povlačimo analogije na našu individualnu poziciju, gledajući totalni tekst sinkronijski primjenjiv upravo na toga pojedinog recipijenta;
4)S - sod - je tajni mistički odn. kabalistički nivo interpretacije koji upućujući otkriva skriveni svijet anđeoskih područja, spiritualnu anatomiju kozmosa i interakciju Boga i svijeta;
Midraš se koncentrira uglavnom na drašu i djelomično na remezu.

Općenito, Midraš se usredotočuje bilo na halaĥički, bilo na agadički (uglavnom propovjedni) subjekt. Obje su vrste midraša u početku prenošene samo usmeno: sa zapisivanjem se počelo u II. stoljeću nove ere.

Halaĥički midrašim
Midraš halaĥa su midrašim uglavnom su raniji od Mišne i uglavnom identificiraju zakone iz Tanaĥa. Kada midraš povezuje određeni dio iz Tore s određenom halaĥom to radi kako bi dokazao autentičnost određenog zakona (iako mnoge halaĥot ne izlaze izravno iz pisane Tore, ili Tanaĥa). Takvu metodologiju midrašim primjenjuju i kod derivacije novih zakona.
Nakon povratka Židova iz babilonskog galuta, pojavila se potreba za objašnjavanjem i jačom primjenom Zakona u novim okolnostima - upravo objašnjenja pojmova iz Mošeovog/Mojsijevog zakona temelj su ove zbirke midraša.

Midraš Agada
Propovijedni midrašim bave se interpretacijom dijelova Tanaĥa, koji nisu pravni. Agadička objašnjenja ovih dijelova Tanaĥa slobodniji su, sadrže u sebi izreke poznatih rabina, bave se filozofskim i mističkim raspravama o anđelima, demonima, raju, paklu, Mašijaĥu/Mesiji, postovima, legendama... pa čak i satiričkim napadima na one, koji prakticiraju idolopoklonstvo.

Zbirke midraša iz tanaitičkog razdoblja:

Meĥilta - komentar na ‎ שמות‎/Š'mot (Knjigu izlaska).Postoje dvije verzije ove zbirke midraša:
Meĥilta de Rabi Išmael - halahički komentar na na שמות‎/Š'mot (Knjigu izlaska), koji se usredotočuje na Š'mot 12-35. Izvlači halahot (zakone) iz samog teksta Tore. Redakcija se datira u III. ili IV. stoljeće, a njen sadržaj upućuje da su joj izvori neki od najstarijih midrašim, vjerojatno još iz vremena rabina Akive.
Meĥilta de rabi Šimon ben Johai - temelji se na prvoj Meĥilti, egzegetski je midraš na na שמות‎/Š'mot (Knjigu izlaska) 3-35; datiran u IV. stoljeće i cirkulirao je u rukopisima od XI. do XVI. stoljeća kad je izgubljen, da bi bio ponovno otkriven i tiskan u XIX. stoljeću.
Sifra: bavi se s na ויקרא‎/Vajikra (Levitskim zakonikom). Sifra prati tradiciju rabina Akive s dodacima koji pripadaju školi rabina Išmaela. Većina tekstova iz ove zbirke datira se u sredinu III. stoljeća, kada nastaje kao komentar na Mišnu. Kad se citira u Talmudu ostaje nejasno da li se reference odnose na tekst Sifre sačuvan danas, ili na neku raniju verziju teksta, dok je sasvim sigurno, kad zbirku citiraju srednjevjekovni rabini, da je u pitanju današnja verzija teksta.

Sifre na במדבר‎/Ba-midbar (Knjigu brojeva) i דברים‎/D'varim (Ponovljeni zakon) - uglavnom prati tradiciju rabina Akive i rabina Išmaela. Uglavnom je halahički midraš uz dug agadički dodatak. Datira se u sredinu III. stoljeća. Reference na ovu zbirku, koje nalazimo u Talmudu i kasnijoj gaonskoj literaturi pokazuju da je original ove zbirke uključivao i komentare na שמות‎/Š'mot (Knjigu izlaska), koji su se tijekom Srednjeg vijeka izgubili.

Sifre Zuta (Mali Sifre). Halahički komentar na במדבר‎/Ba-midbar (Knjigu brojeva). Tekst ovog midraša datira se u rano III. stoljeće i spada među najstarije midrašim. Djelovi su sačuvani u srednjevjekovnim djelima, a dijelovi su otkriveni u kairskoj genizi.

---