Naida Mihal Brandl

Patrijarhat i Egzilarhat

ŽIDOVSKI SEKULARNI POGLAVARI - POD PERZIJANCIMA I RIMOM

a)Pod Perzijancima i Rimljanima:

PATRIJARH - sjedište u Zemlji Izraela - predstavnik svih Židova - funkciju ukinuo Bizant početkom V. stoljeća;

b)EGZILARH - glava Dijaspore sa sjedištem u Bagdadu.

PATRIJARHAT
Nasi (נָשִׂיא) je hebrejski termin, koji doslovno znači princ8. Izvorno je nasi bio naslov, koji je dobivao glava Sanhedrina (vrhovnog suda i zakonodavnog tijela starog Izraela). Ta je pozicija kreirana 191. p.n.e. nakon što je Sanhedrin izbubio mogućnost da mu na čelu sjedi Veliki svećenik. Rimljani su nasija priznali kao židovskog patrijarha te su Židovi bili obvezni plaćati porez za uzdržavanje te pozicije, koja je bila visoko rangirana u rimskoj službenoj hijerarhiji. Gamaliel VI. bio je posljednji nasi; umro je 425. kada rimski car ukida tu instituciju.

EGZILARHAT

Aramejski: ריש גלותא /Reiš Galuta; doslovno glava Dijaspore i grčki Aechmalotarcha;
Vodeći autoritet židovske zajednice u Bavelu sa sjedištem u Bagdadu. Glavni izvor za ovu instituciju do VI. stoljeća je Talmud Bavli, suvremeni izvori iz Zemlje Izraela, kasnije srednjevjekovne kronike i Pahlavi tekstovi iz IX. stoljeća.9

U talmudskim izvorima egzilarh je predstavljen kao potomak judejskog kralja Jehoiaĥina, prognanog u Babilon 597. p.n.e. (II. Kraljevi 25:27-28), i svoj status u zajednici izvodi iz Davidove loze.10 Korijeni ove funkcije su nepoznati jer za cjelokupno razdoblje Drugog Hrama (520.p.n.e.-70.n.e.) ne postoje povijesni izvori; u izvorima s pojavljuje na kraju II. i početku III. stoljeća nove ere. Ipak, očita je moć i prestige egzilarha u ranim stoljećima nove ere. Imao je izvršnu vlast i mogao je nametnuti odluke rabinskom sudu. Nema jasnih dokaza da je imao moć proglašavati smrtnu kaznu, ali postoje reference o vrstama smrtne kazne i o iznadpravnim načinima na koji su egzilarsi nametali svoju volju (npr. u Talmud Bavliju, Bava Kama 59a-b, Gitin 67b). Egzilarh regulira aspekte ekonomskog života, imenuje nadglednike tržnice (agoranomoi) i daje određenim rabinima ekskluzivnu privilegiju prodavati svoje produkte na tržnici, štiteći ih, tako, od konkurencije. Distinkcija između komunalnih funkcija egzilarha i duhovnih funkcija rabinskog vodstva u nastajanju bila je jasnija u sasanidskom razdoblju, nego što će biti slučaj s čestim preklapanjem autoriteta i funkcija egzilarha i gaonim za vrijeme kasnije arapske vlasti. Ne postoje izvori da je egzilarh predstavljao ili djelovao u ime vlade prema židovskoj zajednici (npr. sakupljao poreze u ime vladara i sl);

Kasnije kronike, naročito Seder Olam Zuta (IX. st) i Igeret Rava Šerire Gaona (X. st), primarni su izvori za povijest egzilarhata pod arapskom vlašću; njihovu potvrdu nalazimo u korespodenciji pronađenoj u kairskoj Genizi. Ovi izvori rasvjetljavaju i politički status egzilarhata na kraju vladavine Sasanida. Rav Šerira i ostali krončari opisuju egzekuciju egzilarha godine 470. (ili 471), vjerojatno u kontekstu progona religijskih manjina za vrijeme vladavine Jazdegerda II. (438-457) i njegovog sina Peroza I. (459-484). Za vrijeme Mazdakitskih nereda krajem V. stoljeća egzilarh Mar Zutra polušao je uspostaviti neovisno židovsko kraljevstvo (o. 495-502), ali je, nakon slamanja nemira bio smaknut.

Arapsko osvajanje i pad sasanidske dinastije bili su potencijalna opasnost za egzilarhat te se egzilarhat svrstava uz Arape, kako bi osigurao ne samo svoju, već i pozicije židovske zajednice. Prema legendi, Bustanai, jedini preživjeli član egzilarhove obitelji, pojavio se pred kalifom Omarom (634-644), koji mu je dao kći poraženog perzijskog kralja. Ova legenda često se citira kao ilustracija prijateljskih odnosa između židovske zajednice u Babilonu i novih arapskih vladara (neki autori, pak, smatraju da se egzilarh usprotivio arapskom osvajanju). Legendu su koristili i egzilarhovi židovski oponenti s obrazloženjem da je egzilarh potomak nežidovske princeze (nežidov).

Ne postoji jasan opis funkcije i autoriteta egzilarhata pod arapskom vlašću i čini se da se njegov status vremenom mijenja. Ipak, zna se da egzilarha potvrđuje kalif. Za vrijeme Abasida važnost mu je slaba jer je vlast samih Abasida slaba tako da oni imaju vlast samo nad židovskim zajednicama u istočnim zemljama kalifata (kako je bilo de iure - drugo pitanje). Prijelomna točka je godina 825. s pojavom Karaita, kada kalif al-Mamun (813-833) objavljuje dekret po kojem se bilo koja zajednica od 10 članova može organizirati kao samostalna zajednica i izabrati svog vođu. Ovaj je dekret oslabio koheziju svih manjina i od tog razdoblja egzilarhe izazivaju geonim u borbi za utjecaj unutar židovske zajednice kao i za prikupljene fondove. Funkcije egzilarha djelomično se mogu rekonstruirati iz komparacije njegovog statusa sa statusom vođe druge religijske manjine - onim nestorijanskog katholikosa. U pismu iz sredine XI. stoljeća, kojim se ovaj imenuje, nabrojene su njegove funkcije: odgovornost za religijski život svoje zajednice, kontrola nad komunalnim fondovima, odgovornost za komunalno sudtsvo, autoritet kažnjavanja pobunjenika. Analogno tome, egzilarh je imenovao suce, održavao sud, kažnjavao one, koji nisu priznavali njegove odluke, regulirao poslove ješiva i distribuirao sredstva iz fondova za siromašne članove zajednice. Ove funkcije nisu bile konstantne i često su bie dovođene u pitanje od strane gaonim, ali i bogatih trgovaca i bankara.

Materijal iz Genize pokazuje da je funkcija egzilarha postojala najranije do 1258, kada Bagdad osvajaju Mongoli. Moguće je da je egzilarhat postojao i do oko 1400.

NAGID
Nagid (נגיד) je hebrejski termin i znači princ, vođa, glava; na arapskom se zove i ra'is al-jahud. Nagid je teritorijalna glava židovske zajednice u nekim židovskim zajednicama u Srednjem vijeku, poglavito u Egiptu. Najpoznatiji nositelji ove titule su: Samuel ha-Nagid, Josef ibn Nagrela (njegov sin), Rambam, Avraham (Rambamov sin), Mvorak ha-Nagid itd.

---