Periodizacija

Tradicionalno židovstvo postbiblijsku židovsku povijest periodizira na slijedeći način:
Razdoblje Zugot (parovi); razdoblje od o. 515 p.n.e. (kraja razdoblja Anše kneset g'dola odnosno prijelaznog Sanhedrina iz biblijskog u postbiblijsko razdoblje u kojem su sjedili zadnji proroci i prvi talmudski mudraci), a koje je završilo slomom Prvog židovskog ustanka 70 n.e.

Nekoliko primjera parova su Jose ben Joezer i Jose ben Johanan, Jehošua ben Perahija i Nitai iz Arbele, Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah, Šemaja i Avtalion, Hilel i Šamaj, itd. Djelovali su u Izraelu, i dio njih sudjelovao je u makabejskoj pobuni; najraniji su sjedili u Sanhedrinu sa zadnjim prorocima, a zadnji su sjedili u prvom tanaitičkom Sanhedrinu.
Razdoblje Tanaim (oni koji uče, oni koji tvrde); razdoblje je sukoba Hilelove i Šamajeve škole. Počelo je nakon uništenja Drugog Hrama, kad se je Sanhedrin preselio u grad Javne i trajalo do oko 200/220. n.e. i pod Tanaim su kompilirani Mišna, Tosefta, halahički Midraši (Sifra, Sifre, Tanhuma), i dio hagadičkih Midraša. Djelovali su u Izraelu.


Razdoblje Amoraim (oni koji govore); razdoblje je počelo oko 200 n.e. i trajalo je do oko 500 n.e; Amoraim su smatrali mišnaički tekst zaključenim, ali su ga tumačili u Gemari; kompilirali su Jeruzalemski i većinu Babilonskog Talmuda, kao i većinu hagadičkih Midraša. Djelovali su u Bavelu/Babilonu i Izraelu.
Razdoblje Savoraim (oni koji tumače); od oko 500 n.e. do kraja VI. stoljeća; oni su smatrali da ne mogu dodati ništa ni Mišni, ni Gemari, ali su radili redakciju teksta Gemare, i konačno su zaključili Talmud Bavli, kao i napisali neke od kasnijih hagadičkih Midraša. To je bilo kratko razdoblje, možda dvije-tri generacije. Djelovali su u Babilonu i Izraelu.


Razdoblje Gaonim/Geonim (gaon dolazi od ga'ava, ili ponos, u modernom hebrejskom znači genije; to je bila počasna titula koju je nosilo 8 ljudi) trajalo je od 589. n.e. do 1040. Gaonim nisu dirali talmudski tekst (smatrali su ga skroz zaključenim), ali su pisali prve komentare, legalne zbirke i filozofske i etičke knjige (prve per se; naime, prije je bilo filozofije i etike ali su gaoni bili oni koji su pisali prve knjige u stilu u kojem su kasnije pisali Rišonim i Aharonim). Djelovali su u Bavelu/Babilonu, ali su bili u kontaktu sa zajednicama na Bliskom istoku, na Iberskom poluotoku, Francuskoj i njemačkim zemljama, u kojima je bilo značajnih rabina, ali ti rabini se smatraju Rišonim. Pod vodstvom Gaonim su nastale aškenaske škole u Francuskoj i sefardske na Iberskom poluotoku, koje će nositi baklju u razdoblju Rišonim.


Razdoblje Rišonim (prvi; raniji halahički autoriteti) trajalo je od X. do XVI. stoljeća; raniji rišonim su bili učenici kasnijih gaonim. U vrijeme Rišonim su napisani klasični komentari na Tanaĥ (Bibliju, hebrejsku Bibliju) i Talmud, legalne zbirke i filozofske knjige. U njihovo vrijeme su napisane dvije najbitnije legalne zbirke, Rambamova (Majmonidesova) Mišne Tora i Rav Josef Karov Šulĥan Aruĥ (Rav Josef Karo je zadnji Rišon i, nakon njega, Aĥaronim sebe smatraju manje autoritativnim, i oslanjaju se na djela Rišonim).


Razdoblje Aĥaronim (zadnji, kasniji) razdoblje od XVI. stoljeća do danas; na tumačenja ranijih razdoblja gledaju kao na potpuno autoritativna, i u svojim djelima su se oslanjaju na djela Rišonim.


Previous page: Povijesna pozadina
Next page: Sažetak