Počeci Hasidizma

Početke hasidizma datiramo s 2/2 XVIII. stoljeća; pokret je započeo na području jugoistočne Poljske-Litve. Na njega su utjecale i uvjetovale ga teške prilike i tenzije u židovskom društvu, koje su bile posljedica raspadanja Poljske-Litve i ostale dvije podjele Poljske, koje su joj uslijedile. Hasidizam se pojavljuje kao posljedica slabljenja židovske samouprave, koja je počela kao posljedica dva pogroma poznatih pod imenom Masakr Hmielnickog (1648.) i Hajdamak masakra, a dalje je dovedena u pitanje debaklom mesijanskih i kabalističkih pokreta Šabtaja Cvija i Jakova Franka, čije su sjene kasnije pratile i hasidizam.

Kabalistička učenja pomogla su oblikovanje ideološke pozadine hasidizma, a u kombinaciji s narodnim tradicijama ekstaze i masovnog entuzijazma uobličila je konstruktivne elemente novog outlooka u religijskom i društvenom ponašanju.
Mistični krugovi u Poljskoj-Litvi u XVIII. stoljeću počeli su stvarati hasidske skupine (havurot) s naročitim načinom života, većinom aksetskim, ponekad sa svojom vlastitom sinagogom (npr. tzv. klojz asketskih hasida iz Brodyja). Ovi krugovi bili su poznati po posebnom ponašanju za vrijeme molitve, svom detaljnom držanju Zakona (micvot), ali i po svom naročitom stilu u svakodnevnom životu. Njihove molitve uglavnom su pratile sefardski red/obred Jicĥaka Lurije (kabalist iz Zemlje Izraela).
Službene institucije židovske zajednice nisu povoljno gledale na njih, a radi opasnosti od separatizma i devijacije od prihvaćenih religijskih običaja. Neki među njima odvojili su se od zajednice i provodili vrijeme posteći i prolazeći kroz samokažnjavanje. Drugi su bili više ekstatički – služeći Gospodinu kroz radost. Ove su skupine bile male i zatvorene; njihov utjecaj na širu okolinu bio je vrlo mali.

Israel b. Eliezer Ba'al Šem Tov (Bešt) – 1730-1760.

U početku, Israel b. Eliezer Ba'al Šem Tov (Bešt) bio je samo jedan od brojnih lidera, koje su karakterizirali ekstatičko ponašanje i protuasketski stav. Narodni iscjelitelj, koji je upotrebljavao magične formule i amulete privlačio je na svoj dvor (prvo u Tolstoju, a onda u Medzibozhu) ljude, koji su došli po izlječenje da mu se pridruže u molitvi i čuju što im ima za reći.
Bešt je i putovao, šireći svoj utjecaj sve do Litve.

Nakon njegove objave, oko 1730. godine, koja je obilježila početak javnog djelovanja, postupno počinje biti lider hasidskih krugova; sve više ljudi privučeno je njegovom osobnošću i vizijama, prvo u Podolju pa prema jugoistoku Poljske-Litve. Nažalost teško je govoriti o brojevima – ipak, više od 30 njegovih sljedbenika poznato je po imenima. 
I Bešt i njegov krug bili su duboko uvjereni u njegove natprirodne moći i vjerovali su u njegove vizije. Neki, koji su bili u krugu oko njega, oponirali su mu do određene mjere (npr. Abraham Geršon iz Kutowa, Nahman iz Horodenka i Nahman iz Kosova); pod njegovim utjecajem mnogi se okreću od asketskog talmudskog učenja, kako bi postali teoretičari i vođe hasida te Beštovi učenici (npr. Dov Baer iz Mezhirecha i Jakov Josef iz Polonnoya).
U trenutku smrti (1760.) Bešt je ostavio, ako ne čvrstu skupinu, onda barem duboko odan unutarnji krug učenika, oko kojih su se koncentrirali bivši vođe nekih drugih hasidskih skupina, koji su ga bili s njim uz neke rezerve za neke njegove stavove te široku bazu poštovatelja u gradovima, naseljima i selima jugoistočne Poljske-Litve. Njegovo učenje i vizije privukli su, kako jednostavne ljude, tako i velike talmudske učenjake, priznate rabine i utjecajne židovske učenjake.


Previous page: Podjele Poljske
Next page: Druga generacija 1760-1766