Naida Mihal Brandl

Poljska, Hasidizam, Mitnagdim

DEFINICIJA
Encyclopaedia Judaica definira hasidizam kao narodni religijski pokret, koji nastaje u drugoj polovini 18. stoljeća, a koji razvija specifičan komunalni život, vodstvo i poseban socijalni outlook. Ekstaza, masovni entuzijazam, bliskost i kohezija u skupini i karizmatsko vodstvo jedne ili druge vrste prepoznatljiva su socioreligiozna obilježja hasidizma.

POVIJESNI KONTEKST
Usprkos srednjevjekovnim progonima, zapadna i srednja Europa do Ranog novog vijeka ostale su srce židovskog svijeta. Po nekim procjenama1 krajem 15. stoljeća u Španjolskoj živi oko 100 tisuća, u Italiji oko 50 tisuća, a u Poljskoj i Litvi (glavnim centrima židovstva istočne Europe) otprilike 25 tisuća Židova. Nakon velike epidemije kuge (1348-1349.), kada su Židovi u Njemačkoj bili optuženi za trovanje bunara, pritisak na njih se na zapadu postupno povećava i to tijekom slijedećih stotinu godina (1350-1450.); tome svakako pogoduje golem gubitak pučanstva uz pad ekonomske aktivnosti - stoljetna regresija.2 Ipak, nakon tih potresa židovske se zajednice uspijevaju konsolidirati (Toledo, Burgos, Sevilla, Valencija, Augsburg, Nürnberg, Ulm, Mainz, Worms...). U Španjolskoj, nakon nasilja i vala pokrštavanja3 židovska zajednica uspijeva ponovno stati na noge, a u njemačkim zemljama zemaljski knezovi ohrabruju Židove na ponovnu izgradnju svojih zajednica. Rijetki su slučajevi gdje je prevladao progon (Beč, Linz, Köln, Augsburg, Bavarska, moravski krunski gradovi) sve između 1421. i 1454. godine.4

Međutim, stoljeće 1470-1570. gotovo je dovelo do uništenja židovske vjere, nauka i života na području zapadne i srednje Europe.5 Otvoreno ispovijednje judaizma do kraja je ugašeno u Španjolskoj, Portugalu, na Apeninskom poluotoku južno od Rima, u Provençi, Nizozemskoj. Znatnije zajednice nakon prve faze progona ostale su u srednjim i sjevernim talijanskim državama kao i u njemačkim zemljama: do 1570. godine protjerani su iz svih većih svjetovnih područja osim iz Hessea te iz svih većih Slobodnih carskih gradova osim iz Frankfurta, a na Apeninskom poluotoku ostali su ograničeni na vojvodstva na sjeveru. Promatrajući s ekonomskog aspekta, uloga Židova bila je izuzetno smanjena i stisnuta u uske okvire: osim posuđivanja novca, židovska je uloga u zapadnoj i srednjoj Europi gotovo svugdje bila marginalizirana.

S progonima u vezi, migracije 16. stoljeća su, sredinom istog stoljeća, donijele Židovima ekonomsku i kulturnu revoluciju. Dugoročno gledajući, bez obzira na očigledni kolaps židovskog života zapadno od Poljske, one su ojačale položaj Židova u Europi u cjelini. S gledišta demografske problematike, donose dugoročne implikacije po pitanju židovskih naselja u istočnim djelovima Poljske-Litve. S ekonomskog gledišta, povećala se židovska uloga svugdje osim na Iberskom poluotoku; posebno je uočljiva brza prevaga španjolskih izbjeglica u trgovinskoj razmjeni na balkanskom području Osmanskog Carstva. Kulturno, katastrofa stoljeća progona (1470-1570.), a naročito veliki progon s Iberskog poluotoka, okrenuo je Židove pogledu prema unutra; postali su udaljeniji od društva koje ih je okruživalo - u novim su zemljama bili stranci kakvi nikada nisu bili na Zapadu. Umjesto kulturne i jezične fragmentacije, nastupila je jedinstvenija i integriranija židovska kultura. Naseljenici u osmanske i poljske zemlje bili su u biti zapadnjaci koji su u nove sredine donijeli zapadnu tehnologiju i jezike i toga su se pridržavali u svom novom millieu. Uz to, nametnuli su se i židovskim starosjediocima svojom kulturom i jezicima - španjolskim odnosno ladinom i njemačkim odnosno Jidišem.

Svojim kolonizatorskim i ekonomskim aktivnostima, koje traju od progona iz zapadne i srednje Europe do masakra Hmielnickog (1648), tamošnje židovstvo postaje dominantni element trećeg staleža u svakom pogledu. Kralj te veliki poljski magnati naselili su velik broj Židova na svojim imanjima i u svojim gradovima; najpogodnija situacija za njihovo naseljavanje bila je u gradovima i na imanjima poljskih magnata na istoku Poljske. Potreba za ljudima s određenim vještinama te ekonomskim iskustvom uvjetovala je prožidovsku orijentaciju poljskih magnata pa, u nekim gradovima na tim novokoloniziranim područjima istočno od Lublina i Lavova, od 1570. godine čak dominira židovsko stanovništvo. Oni će, smješteni na trgovačkom putu koji se protezao od Crnog mora, preko Balkana do Baltika6, imati važnu posredničku ulogu; na bližoj ruti to će biti trgovina žitom i drvom prema luteranskim njemačkim baltičkim gradovima i Nizozemskoj te, u suprotnom pravcu, prema teritorijima poljskih magnata, zapadnom robom iz Amsterdama i Hamburga preko Danziga i Königsberga (tkanine, sol, vino, začine, luksuzna roba) dok je drugi krak na toj kraćoj ruti vodio prema Moravskoj i Ugarskoj. Bliski pak dodiri sa seoskim životom i ekonomijom uvjetuju promjenu običaja kod tamošnjih Židova. Naime, magnati su ih naseljavali i u svojim selima te zapošljavali kao posrednike između sebe i seljaka. Karakteristična institucija koja je definirala odnos Židova i magnata na istoku bila je arenda (najam) - većina ih je bila mala, ali bilo je i izuzetno velikih, koje su sad židovski najmoprimci davali u podnajmove. Jedno od karakterističnih zanimanja poljskih Židova bilo je upravljanje destilerijama i prodaja alkoholnih pića seljacima dok su ostala zanimanja kojima su se bavili uključivala pravljenje sapuna, bojanje tkanina, staklarstvo i proizvodnju krzna. Zahvaljujući velikoj demografskoj ekspanziji, poljska zajednica predstavlja nukleus današnjih Aškenaza.Oni će kasnije stvoriti štetl u Zoni naseljavanja (Rusija) i Galiciji.

---