Povijesni izvori
Edikt o progonu, Španjolska, 1492.
(Jane S. Gerber, The Jews of Spain, str. 285-289)
Don Ferdinand i Dona Izabela, milošću Božjom kralj i kraljica Kastilje, Leona, Aragona, Sicilije, Granade, Toleda, Valencije, Galicije, Mallorce, Seville, Sardinije, Cordove, Corçege, Murcije, Jaéna, Algarva, Algecirasa, Gibraltara i Kanarskih otoka; grofu i grofici Barcelone i gospodarima Biscaya i Meline; vojvodama Atene i Neopatrije, grofovima Rosellona i Sardinije; markizima Oristana i Gociana; princu Don Juanu, našem dragom i voljenom sinu i infantkinjama, prelatima, vojvodama, markizima, meštrima (vojnih redova), priorima, bogatašima, viteškim zapovjednicima, upraviteljima zamkova i utvrda našeg kraljevstva i gospodstava i vijećima, sucima (sudskim upravnim činovnicima), gradonačelnicima, visokim krunskim činovnicima, kraljevskim sucima, vitezovima, službenim štitonošama, dobrim ljudima vrlo lojalnog grada Burgosa i ostalim gradovima i selima, biskupskim mjestima, nadbiskupskim dijecezama i biskupijama i dijecezama koje su pod našom vlašću i židovskim zajednicama (aljamas) rečenog grada Burgosa i svim gradovima i selima našeg rečenog kraljevstva i gospodstava i svim Židovima, muškarcima i ženama bilo koje starosne dobi i svim ostalim osobama bilo kojeg pravnog statusa, časti ili odličnika ili stanja koja su sadržana niže u našim pismima i tiče se, ili se može ticati, na svaki način, u zdravlju i Božjoj milosti, i vas.
Vi vrlo dobro znate, ili biste trebali znati, jer smo Mi informirani, da u ovim našim kraljevstvima ima nekih loših kršćana koji su se judaizirali i odbacili našu svetu i katoličku vjeru; ovo je prvenstveno bilo uzrokovano komunikacijom Židova i kršćana; u Cortesu, koji smo držali u gradu Toledu 1480. godine naredili smo da rečeni Židovi budu odvojeni u svim gradovima, selima i mjestima naših kraljevstava i gospodstava i da im se daju Juderiás (židovske četvrti) i odvojena mjesta gdje bi mogli živjeti, nadajući se da bi ovo odvajanje moglo ukloniti problem. Štoviše, tražili smo i naredili da se provodi inkvizicija u rečenim kraljevstvima i gospodstvima, što je, kao što znate bilo napravljeni i radi se i dalje, zahvaljujući čemu su mnogi krivci nađeni, što je općepoznato. Putem toga od inkvizitora, a i od mnogih drugih religioznih, kako crkvenih, tako i svjetovnih osoba, informirani smo da je očito i jasno da je velika šteta za kršćane proizlazila i proizlazi iz sudjelovanja, konverzacije i komunikacije koju (kršćani) imaju sa Židovima, koji uvijek pokušavaju, na bilo koji način, zavesti i odvući vjerne kršćane od Naše svete katoličke vjere i odvojiti ih od nje te ih privući i preobratiti u svoje pogubno vjerovanje i mišljenje, podučavajući ih svojim obredima i pridržavanju Zakona, držeći skupove gdje im čitaju i podučavaju ih u što bi trebali vjerovati i držati se njihovog Zakona, pokušavajući obrezati njih i njihovu djecu, dajući im knjige iz kojih bi čitali njihove molitve i proglašavajući postove koje bi trebali postiti i pridružujući im se u čitanju i podučavajući ih povijesti njihovog Zakona; obavještavajući ih o Pesahu prije nego dođe, savjetujući ih čega bi se trebalo pridržavati, dajući im beskvasni kruh i (ritualno) zaklano meso, podučavajući ih o tome što bi trebali izbjegavati, bilo u hrani, bilo u drugim stvarima radi pridržavanja njihovog Zakona i uvjeravajući ih, onoliko koliko mogu, da nema drugog zakona ni istina osim toga. Ovo je očigledno iz mnogih izjava i ispovijedi pribavljenih, kako od samih Židova, tako i od onih koji su bili preobraćeni i zavedeni, što se odrazilo na veliku štetu, gubitak i sramotu Naše svete katoličke vjere.
Usprkos tome što smo ranije bili informirani o većini i shvaćajući da je pravi lijek za ove rane i nepriličnosti u prekidanju svih komunikacija spomenutih Židova s kršćanima i njihovom progonu iz Naših kraljevstava, Mi smo tražili sebe zadovoljiti tako da im naredimo da izađu iz svih andaluzijskih gradova i sela gdje je uočeno da su napravili veliku štetu, vjerujući da će ovo biti dovoljno - tako da drugi gradovi i sela Naših kraljevstava i gospodstava prekinu s provođenjem ranije navedenih radnji.
A budući da smo obaviješteni da niti to, a niti kazne, odmjerene nekima od onih spomenutih Židova krivih u rečenim zločinima i povredama (zakona) protiv Naše svete katoličke vjere, dostaju kao potpuno pravno sredstvo u sprečavanju i okončavanju tako velike sramote nanesene svetoj kršćanskoj religiji i zato što svaki dan biva nađeno i očigledno je da spomenuti Židovi povećavaju svoje zlo i štetne aktivnosti tamo gdje žive i komuniciraju i tako, kako im se ne bi dozvolilo više prostora na kojemu bi i dalje vrijeđali Našu svetu vjeru, kako kod onih od Boga zaštićenih, tako kod onih posrnulih, ali su se popravili i vratili Svetoj Majci Crkvi, koji u skladu sa slabošću naše ljudske prirode i diaboličnog uplitanja tih kontinuiranih ratovanja protiv nas, što bi se lako moglo desiti, ukoliko njihov glavni uzrok ne bude uklonjen, a što bi bilo izbacivanje rečenih Židova iz naših kraljevstava. Zato, kad god neka osoba ili skupina ili zajednica počini neki teški i ogavni zločin, pravo je da se takva skupina ili zajednica uništi i da mlađi budu kažnjeni za starije; jedni za druge; i da oni koji su izopačili dobar i pošten život gradova i sela i tom pošasti naštetili drugima, budu prognani sa prostora naših naroda, čak i za manje prijestupe, a kamoli ne za opasan i zarazan kao što je ovaj. Zato smo Mi, uz konzultaciju i savjet nekih prelata, velikaša i vitezova Naših kraljevstava i drugih osoba od znanja i savjesti našeg Vijeća, nakon njihovog dugog premišljanja o stvari, odlučili narediti svim spomenutim Židovima i Židovkama da napuste naša kraljevstva i da se nitko od njih više nikad ne vrati. Uzimajući to u obzir naređujemo da se ovo pismo (Edikt) objavi i time naređujemo svim Židovima i Židovkama, ma koliko godina imali, koji žive ili borave u spomenutim kraljevstvima i gospodstvima, bili tu rođeni ili ne, koji su na bilo koji način, ili iz bilo kojeg razloga došli ili se u njima našli da, do kraja srpnja tekuće godine, napuste rečena kraljevstva i gospodstva sa svojim sinovima i kćerima, muškim i ženskim slugama, i velikim i malim, ma koliko godina imali, i da se ne usude vratiti u njih niti biti u njima, ni kao stanovnici, ni kao putnici niti na bilo koji način pod prijetnjom kazne da, ako ne postupe i ne ravnaju se po ovom i nađu se u rečenim kraljevstvima i gospodstvima i dođu ovamo na bilo koji način, budu kažnjeni smrću i konfiskacijom sve svoje imovine u korist
Naše riznice i takvom kaznom bit će kažnjeni samim tim što su (djelo) počinili, a neće im se suditi, niti će im presuda biti izrečena. I Mi zapovijedamo i zahtijevamo da ih se nitko u Našim rečenim kraljevstvima, bilo kojeg statusa, položaja ili dostojanstva, ne usudi primiti, skloniti, braniti, bilo javno bilo tajno, i Židov ili Židovka, nakon što rečeni rok krajem srpnja prođe, odsada i zauvijek, ni u njihovim zemljama, ni u njihovim domovima, ni u bilo kojem dijelu rečenih kraljevstava i gospodstvima, pod prijetnjom gubitka svog imetka, podanika, utvrda i ostalog imetka u smislu zemljišnih posjeda, i štoviše, pod prijetnjom gubitka bilo koji iznos koji posjeduju u korist Naše riznice.
I tako spomenuti Židovi i Židovke, tijekom rečenog vremena do kraja mjeseca srpnja, neka radije urede svoju imovinu. Mi ih zbog toga uzimamo i primamo pod Našu zaštitu, sigurnost i kraljevsko vodstvo; i Mi ih uvjeravamo da oni i njihova imovina, tijekom rečenog razdoblja do rečenog dana, rečenog mjeseca srpnja, mogu putovati i mogu prodavati, trgovati na malo i prenositi sve svoje pokretnine i nekretnine i raspolagati njima po slobodnoj volji; i da, u rečenom razdoblju, nikakvo zlo, šteta, ili uvreda ne smiju biti nanesene njima osobno, kao ni njihovoj imovini protivno zakonu, pod prijetnjom kazne kakva zadesi i zapada one koji povrijede Našu kraljevsku sigurnost.
U tom smislu dajemo dopuštenje i ovlaštenje spomenutim Židovima i Židovkama da mogu iznijeti svoju imovinu van iz Naših rečenih kraljevstava i gospodstava, morem ili kopnom, pobrinuvši se da ne iznose zlato, srebro, kovani novac ili druge pojedinosti zabranjene zakonom Naših kraljevstava, izuzimajući nezabranjene trgovačke robe ili mjenice.
I štoviše, zapovijedamo svim vijećnicima i sucima, guvernerima, vitezovima, štitonošama, službenicima i dobrim ljudima spomenutog grada Burgosa i drugih gradova i sela Naših kraljevstava i gospodstava i svim Našim podanicima i podložnicima da razmotre i udovolje i potaknu to Naše pismo i sve što ono sadrži da bude promotreno i udovoljeno; i da daju i pobrinu se da bude data sva neophodna potpora i pomoć preko kazni od Naše milosti i konfiskacije u korist Naše riznice.
I tako ovo može biti oglašeno svima i da nitko ne može glumiti neznanje, Mi naređujemo da ovo pismo bude proklamirano na trgovima i tržnicama spomenutog grada i glavnih gradova i sela i biskupijskih mjesta od javnog telata (izvikivača) i ispred javnog pisara. Ni jedan niti drugi ne bi trebali raditi suprotno, na bilo koji način, pod prijetnjom kazne od strane Naše milosti i gubitka Vaših službenika i konfiskacije imovine tkogod se tome protivi. I dalje zahtijevamo, od osobe koja im pokazuje ovo pismo, da ih sazove da se pojave ispred Nas na Našem sudu, gdje god da se mi tada nalazili, unutar 15 dana od dana Našeg naloga pod prijetnjom spomenute kazne i onog što naređujemo svakom javnom pisaru, da Vas mora upoznati sa naredbom, ovjerenom njegovim pečatom, kako bismo znali kako se pokoravate Našoj želji.
Proglašeno u Našem gradu Granadi 31. dana mjeseca ožujka godine 1492. našeg gospodina Isusa Krista. Ja kralj, ja kraljica, ja Juan de Coloma, tajnik kralja i kraljice, naših gospodara, napisao po Njihovoj zapovijedi.
Levantinski Židovi i Ghetto Vecchio, 1541.
(Venice - a Documentary History, str. 344)
Kao što se može vidjeti, većinu trgovačke robe koja dolazi iz Gornje i Donje Romanie (Balkanski poluotok) ovdje donose putujući levantinski židovski trgovci i ona se nalazi u njihovim rukama. Oni su se žalili našen Cinque Savi alla Mercanzia, da, budući da je geto tako nabijen, nigdje ne mogu naći mjesto za odsjesti (kao što naš Cinque Savi alla Mercanzia omogućili sebi), tako da oni žele da im se osigura mjesto za smještaj.
Zato ovim određujemo, a da bi mogli imati bolji razlog donositi svoju trgovačku robu ovdje, za napredak Venecije, i da mogu imati mjesto gdje bi odsjeli, da Kolegij može dozvoliti bilo koju upravu koju oni izaberu (oni biraju Cinque Savi alla Mercanzia) u nastojanju da se smjeste rečeni putujući levantinski židovski trgovci u geto, a, ne bude li tamo za njih mjesta, treba im dati ovlasti da se nastane u Ghetto Vecchio, kako oni najbolje procjenjuju, na takav način i i pod takvim odredbama koje Kolegij može dati toj upravi. Ipak, rečeni putujući levantinski židovski trgovci uvijek moraju biti ograđeni i motreni na isti način kao i oni u Ghetto Nuovo, i ne smiju sudjelovati u bankarstvu i trgovini rabljenom robom ili u bilo kojoj drugoj aktivnosti, osim u čistoj trgovini. Sve što propišu sudovi imat će istu snagu i trajnost kao da je to bilo uradilo naše Vijeće.
Motivi za izgon Conversosa, 1550.
(Venice - a Documentary History, 345-346)
(iz pisama Hieronima Feruffina, veleposlanika Vojvode od Ferrare)
25. srpnja 1550.
Od gospodina Giovan Francesca, plaćenog tajnika urbinskog veleposlanika, čuo sam slijedeće informacije o razlozima protjerivnja conversosa, u dodatku onog što sam sakupio od M. de Morvilliersa (francuskog veleposlanika) i napisao vam o tome ranije. Nekoliko je motiva ovom činu, a prvi je taj da su gospodare Venecije savjetovali da su conversosi gori nego Židovi, budući da nisu ni kršćani ni Židovi. Svi Židovi žive zajedno u getu, odvojeni od kršćana, ali conversosi moraju biti s kršćanima i žive u nekoliko dijelova grada. Gospodari Venecije bili su informirani o tome i objašnjeno im je da je takva zajednica uzrok mnogih grešaka pogotovo u kršćanskim prekršajima.
Nadalje, conversosi posuđuju novac uz kamate i mogu, svojom prisnošću, uvjeriti naše ljude da rade isto. I oni su zlobni, nevjerni ljudi, ne namjeravajući ništa dobro, i mogu zaraziti ne samo kršćanske duše, nego i njihova tijela s nekom kužnom pošasti. Tajnik je dodao da su gospodari Venecije izdali ovu naredbu na opomenu Cara, koji se pitao kako to da jedna kršćanska vlast, koja ispovijeda katoličanstvo, može dozvoliti tako zlim, izopačenim i prljavim ljudima da žive u Venecji i na njenim teritorijima. Ako su stvari takve kakvim ih on smatra, držim da će Naredba o zabrani biti u potpunosti poticana, i neće se modificirati na način na koji je francuski veleposlanik rekao da vjeruje da će se dogoditi.
24. srpnja 1550.
Što se tiče obnove naredbe protiv conversosa, koja je proglašena dana 9. srpnja, razgovarao sam s veleposlanikom i od njega čuo da je glavni razlog za naredbu i progon bio taj što je gospodarima Venecije bilo pokazano da, ako se conversosi nastave družiti s kršćanima na način kao do sada, pokvarit će mnoge i među njima posijati izopačenu i zlu doktrinu. I zato što po tri ili četiri obitelji conversosa žive u jednoj kući, i stanuju u prljavštini te svoje nastambe drže veoma jadno, povećavaju strah i sumnju u bolesti i zaista, neke zaraze proizašle su iz njihovog ponašanja i načina života. Iako su neki conversosi pokušali postići da njih više od 300 može ostati, pokazujući da donose te da će nastaviti donositi profit gradu, veleposlanik ipak misli da, bivajući ponižavani i sputavani kao što jesu, neće uspjeti - zaista, da će gospodari Venecije željeti obnoviti naredbu koja će se u potpunosti provoditi.
Povelja židovskih trgovaca, 1589.
(Venice - a Documentary History, str. 346-349)
Najprejasniji Kneže i najslavnija gospodo,
Želja koju sam ja, Daniel Rodriga, Vaš najponizniji i najgorljiviji sluga, oduvijek imao u služenju Vama (kao što možete jasno razumjeti iz mnogih mojih proteklih aktivnosti), inspirirala me da predložim da moj brat Jakob sa svojim zetom i deset drugih obitelji naših rođaka i prijatelja dođemo u živjeti u ovaj najslavniji grad. Ista želja gori u meni žešće nego ikad te me potakla da dođem pred Vaše noge i ponizno Vas molim da, budući da sam planirao dovesti više obitelji ovamo i tako povećati vaše carinske i trošarinske obveze kako u Veneciji tako i u Splitu, da mi garantirate privilegije i koncesije koje prezentiram ovom svojom molbom, i za one (židovske trgovce) koji se već ovdje, i za one koje ću u budućnosti dovesti da žive u ovom Gradu i u gradu Splitu. U Splitu bih želio da Vaša jasnost sagradi geto za njihove nastambe, prema planu koji Vam također prezentiram, sa stanarinama koje bi bile odgovarajuće. Budući da su splitski Židovi poslovni partneri sa Židovima u Veneciji, bit će im lakše da tamo ostanu i donesu veliku dobrobit Vašoj jasnosti, i oni će mi pomoći slijediti moje želje. Uzet ću ove koncesije kao jasan znak Vaše dobre volje i velikodušnosti i također nekakvog priznanja mojih zasluga. Ponizno i sa štovanjem vam se predajem.
Članci privilegija prezentirani pred duždevim nogama od Daniela Rodrige u ime levantinskih, španjolskih i drugih židovskih trgovaca u Veneciji s njihovim obiteljima.
1.Sigurnost svojih obitelji, trgovačke robe i imovine, bez ikakvog straha od zlostavljanja u ovom gradu Veneciji i bilo kojem drugom gradu i posjedu ove najjasnije Vlasti, na morskim posjedima i na terrafermi, gdje mogu doći, ostati i otići kako hoće, bez zapreka i da mogu slobodno ploviti, kako uz vjetar tako i niz vjetar, kako to čine i venecijanski građani; i da, kao što putujući levantinski Židovi i danas čine, mogu plaćati poreze u jednakm iznosu kao i venecijanski građani.
2.Da već spomenuti trgovci židovskog podrijetla, bilo koje nacije, mogu živjeti sigurno prema svojoj religji, bez da budu predmet inkvizicije bilo kojeg ureda ili suda, crkvenog ili laičkog, čak ako su na drugim mjestima nosili neku drugu odjeću ili slijedili neku drugu religiju. Jednom kad dođu u ovu državu da mogu slobodno živjeti kao Židovi i uvijek prakticirati svoje obrede, propise i ceremonijal. Da svi gore spomenuti trgovci mogu živjeti u osobnoj sigurnosti i pohoditi sinagogu prema Mojsijevom zakonu i slijediti običaje židovske vjere. Ako iz bilo kojeg razloga ova prejasna Vlast odluči da oni više ne žive u državi, ovi trgovci mogu, sa svojim obiteljima, trgovačkom robom i imovinom, otići slobodno i bez zapreka i brodovi, čamci, kola i konji, kao i druge neophodne stvari bit će im dostupni po normalnim i zakonitim cijenama da bi im se omogućilo da mogu ići kamo zažele. Ne bi trebalo biti represije protiv njih osobno, trovačke robe ili imovine, bez obzira na bilo kakvu izjavu ili optužbu protiv njih, i ako trebaju biti protjerani, kao što je prije rečeno, mora im se dati obavijest 18 mjeseci prije polaska i prethodno im moraju platiti svi koji im duguju novac.
3.Da, kada izbije rat, bilo s turskim sultanom, bilo s kojim drugim vladarom, nijedna od gore spomenutih trgovačkih nacija naseljenih ovdje, ne može biti zadržana niti može biti poduzeta neka represija protiv njihove robe, niti se njihove obitelji mogu uznemiravati na druge načine, niti oni mogu biti protjerani zbog rata. Naprotiv, oni moraju nastaviti biti sigurni i dalje im se mora omogućiti kupovanje, prodaja i sklapanje ugovora, prevoženje bilo koje robe ili trgovačke robe bez rizika gubitka, i morem i kopnom, toliko dugo dok plaćaju nomalne obveze. Ne smiju biti zaštićeni od progona iz nekog državnog razloga, u kojem slučaju okrivljene strane ne bi bile samo prognane, već i vrlo ozbiljno kažnjene, dok bi nedužne osobe nastavile uživati u istoj sigurnosti i slobodi, bez da bi bile u neprilici, a u ratnim vremenima s obvezama financiranja trupa kao i osobne službe. U doba pošasti imali bi iste prilike spasiti se onako kako to imaju i drugi subjekti prejasne Vlasti.
4.Da gore spomenuti trgovci neće ovim sporazumom biti obvezni sudjelovati u bilo kojem porezu ili nametu, u podupiranju zajmova koje su kroz banke dali njemački Židovi. Oni će samo biti obvezni platiti normalne obveze i ostat će slobodni od bilo kakvog drugog tereta, iz toga što oni nemaju nikakvog drugog obrta osim trgovačkog, i sa svojim kapitalom na korist klijenata i obrtnika. Bit će im dozvoljeno, ako hoće, da biraju svoje vlastite činovnike, osobe određene za različite zadatke, dužnosti i druge poslove, s vlašću da nametnu poreze unutar zajednice, doznače svakome njegov pravi dio i da ga obavezuju da napravi bilo koju uplatu, koja se od njega zatraži, i da mogu odmah i bez oporbe poduzeti sudske korake protiv neposlušnih osoba i njihovih dobara na bilo koji poziv (na sud) zatražen od zastupnika. Bude li se ukazala potreba, oni mogu zatražiti ekskomunikaciju, prema svom obredu. Budući da je namjera gore navedenih Židova da nitko, osim civiliziranih i cijenjenih ljudi, ne može biti prihvaćen u ovu zajednicu, da ne bi, u suprotnosti s časnom svrhom ove zajednice, neke osobe na zlom glasu ušle i omele sigurnost ovih trgovaca prijevarom ili pljačkom ili drugim zlouporabama i udaljile se od dobrog i časnog ponašanja koje ovi trgovci namjeravaju pratiti, nitko ne može živjeti ovdje, nijedna kuća ne može biti data ikome, bez certifikata zastupnika supotpisanog od konzula, pod prijetnjom kaznama koje će se činiti primjerene najplemenitijem Cinque Savi sopra la Mercanzia. Krepošću naredbe prihvaćene od najodličnijeg Senata 10. svibnja 1586. godine ovi suci su imenovani izvršnim sucima, bez mogućnosti prigovora, na sve sporove koji mogu nastati između židovskih i turskih trgovaca. Oni će također biti imenovani sucima nad gore spomenutim trgovcima i bit će odgovorni za osiguravanje kuća i grobnog zemljišta i opskrbu svim stvarima neophodnim za život prema njihovoj vjeri i troškove razumne visine, kako su to dosada činili za putujuće levantinske trgovce.
5.Da gore navedeni trgovci u Veneciji i njenoj državi uživaju gore navedene povlastice, i da oni, koji žele živjeti ili prolaziti kroz Split, dodatno uživaju, uz gore navedene povlastice, i one po kojima mogu držati dućane s bilo kojom vrstom trgovačke ili obrtničke robe i mogu biti posrednici, i inače raditi sve što je dozvoljeno građanima toga grada. Ondje će im biti dodijeljene kuće i mjesto za stanovanje za njih i njihove obitelji, i grobno zemljište i bilo koja druga mogućnost kao i dozvola da drže banku za dobrobit i stanovnika i putujućih trgovaca, pod uvjetima i okolnostima o kojima će se dogovoriti sa časnom zajednicom preko Daniela, našeg konzula. Iz straha od zločinaca, njima je, van Splita, u svim dijelovima Dalmacije dozvoljeno nositi crni šešir i gore navedene osobe, i u Veneciji i u Splitu, koje uživaju gore navedene povlastice, bit će obvezne plaćati gore navedenom Danielu, našem konzulu, onakve iznose kakvi će mu biti doznačeni od poglavara venecijanske i splitske Kongregacije kao nagradu za njegove mnogobrojne zasluge, kao i mnoge muke i troškove.
Previous page: Osmansko carstvo
Next page: Literatura