Reconquista
UX. stoljeću Abd-ar-Rahman III proglašava kordovski kalifat prekidajući veze s egipatskim i sirijskim kalifima. Kalifat se usredotočuje na održavanje teritorija u sjevernoj Africi, ali se pomalo svodi samo na provinciju Ceuta. Istovremeno, polagana migracija kršćana prema sjevernim (kršćanskim) kraljevstvima dovodi do jačanja moći sjevernih kraljevstava. Ipak, al-Andaluz u prvo vrijeme i dalje osaje superioran zahvaljujući i sukobima između pojedinih kršćanskih zemalja.
Nakon raspada Kordovskog kalifata u taifska kraljevstva, počinju sukobi između pjedinih muslimanskih kraljevstava te kršćani 1085. osvajaju Toledo. Taife oklijevajući pozivaju Almoravide iz sjeverne Afrike, koji, nakon pobjede nad kršćanima, osnivaju svoje carstvo. U XII. stoljeću raspadaju se Almoravidi, ali ih sada, iz sjeverne Afrike, zamjenjuju Almohadi. Međutim, kršćani pobjeđuju Almohade 1212. i, do sredine XIII. stoljeća, Granada ostaje jedina neovisna muslimanska država na Poluotoku. Ona je konačno osvojena 1492.
Uz vođenje reconquiste kršćanska kraljevstva se i razvijaju; do XV. stoljeća najvažnija među njima su Kraljevstvo Kastilija (zauzima sjeverni i središnji dio Poluotoka) i Kraljevstvo Aragon (u sjeveroistočnom dijelu Poluotoka). U borbi za prijestolje nakon smrti Henrika IV. Kastiljskog (1474) pobjeđuje Izabela, koju podupire Kraljevstvo Aragon i kastilijansko prijestolje, supruga aragonskog kralja Ferdinanda II.16
Vodili su zadnju fazu reconquiste, nakon koje su, u tek osvojenoj Alhambri (Granada) autorizirali progon Židova i muslimana iz Španjolske. Otkrivanje Novog svijeta donijet će Španjolskoj položaj jedne od dominantnih europskih država, koji će potrajati iduća dva stoljeća.
Previous page: Al Andaluz
Next page: Židovi u S'faradu