Reformno židovstvo

Pokušaj modernizacije židovstva (židovske religije) u kontekstu modernog društva (duha novog doba).

NJEMAČKE ZEMLJE

Prva faza (o. 1790-1830)

Inicijativa od strane laika. Ističe elemente i promjene koji bi ubrzali prihvaćanje Židova kao jedinki i kao zajednice unutar europskog društva.
Estetske promjene u bogoslužju (često imitacija prakse u kršćanskim crkvama):
Dekor u sinagogama;
Instrumentalna i koralna glazba;
Propovijed o teološkim temama na govornom jeziku zemlje, u kojoj Židovi žive;
Ceremonije potvrde;
Izbacivanje arhaičnih dijelova službe (npr., pijut [liturgijska poezija]. Jekum Purkan,3 itd.);
Redefiniranje uloge rabina: teolog i pastor.
Brisanje teološki problematičnih odlomaka iz raznih molitvi (politički, ili ideološki motivi?):
Povratak na Cion;
Obnova žrtvenog kulta.
Uklanjanje halaĥičkih restrikcija za sudjelovanje u širem društvu.
Promjene tumače/opravdavaju:
Evolutivnom koncepcijom židovske religije.
Savez sa pokretom Wissenschaft des Judentums:
Razlika između ciljeva (u prvom redu teoloških) i sredstava (praksa i sl.);
Uvjerenje da je trenutna situacija radikalno drugačija od prethodnih povijesnih razdobalja.
Ovome im, onda, oponiraju određeni tradicionalisti, svojim stavom da je svaka promjena nelegitimna;
Vlada se miješa u unutaržidovski konflikt;
Uklanjanje (ili reinterpretacija) religijskih elemenata (osobito liturgije), koja ne prati emancipacijske ideale, npr. nacionalne aspiracije (povratak u Izrael, percepcija da su Židovi u egzilu...).

Njemačka reforma: nova generacija (o. 1840-1880)

Karakteristike druge generacije:
Participacija znanstvenika i rabina;
Važne figure: Abraham Geiger, Samuel Holdheim;
Široki spektar mišljenja, od tradicionalista do radikala;
Konferencije: Wiesbaden 1837; Brunswick 1844; Frankfurt 1845. - pokušaji ideološkog i teološkog definiranja politike pokreta:
Distinkcija između vječno validnih ideja židovstva i elemenata židovstva uvjetovanih poviješću, koji se moraju adaptirati sukladno promijenjenim okolnostima;
Mojsijevstvo - prihvaćanje autoriteta Tore samo u odnosu na principe monoteizma i objave;
Rabinska literatura nije obvezujuća (ali može biti korištena kao vodič). I reformatori imaju pravo uvesti promjene;
Upotreba rezultata akademskog proučavanja židovske povijesti i književnosti (Wissenschaft des Judentums) kako bi se argumentirale pozicije reforme: npr. Abraham Geiger o liberalizmu farizeja i evolutivnoj prirodi židovstva; Leopold Zunz o židovskim imenima i propovijedi.
Kontroverzna pitanja:
Ideološka pitanja u molitveniku:
Mesijanizam i nacionalna obnova - mesijanizam da, nacionalni elementi ne;
Tjelesno uskrsnuće;
Upotreba hebrejskog (da li obvezno/poželjno?);
Kol Nidre;
... koji me nisi stvorio kao ženu;
Status rituala: kašrut, brit mila4, šofar, lulav, Purim...
Da li treba izdati/proglasiti službeni credo?
Legitimacija miješanih brakova (dozvolio Napoleonov Sanhedrin);
Sinagogalna estetika:
Instrumentalna glazba;
Trogodišnje čitanje Tore, s prijevodom na govorni jezik sredine;
Žalobni rituali (kidanje odjeće, nebrijanje...);
Šabat:
Sve aktivnosti vezane za svakodnevni posao ili profesionalnu vokaciju je zabranjen, dok aktivnosti vezane uz rekreaciju, ili duhovno uzdizanje (naročito ako podižu religioznu atmosferu), ne samo da ne znače kršenje Šabata, već ga dalje obogaćuju;
Naglašavanje duhovne kvalitete Šabata, a ne ritualnih zabrana, vezanih uz Šabat - opravdavaju vožnju u sinagogu, orgulje...
Rad subotom zabranjen, osim ako je vezan za vladu.
Žene:
Jednake obveze u svim religijskim obvezama/zapovijedima (uključujući one, vezane uz određeno vrijeme), broje se u minjan (kvorum od 10 Židova, neophodnih za određene molitve i obrede);
Jednakost u obrazovanju;
Promjene u bračnim zakonima (aguna, leviratski brak);
Punoljetnost: 12 ili 13?

REFORMNO ŽIDOVSTVO U AMERICI

Njemački Židovi, koji su došli u SAD u ½ XIX. stoljeća uglavnom sa sobom donijeli reformno židovstvo;
Pokret u Americi prolazi kroz velike promjene - rezultat toga je PITTSBURŠKA PLATFORMA (1886) - predstavlja radikalnu reformu iz njemačkih zemalja odbacujući većinu rituala i definira židove kao čisto religijsku zajednicu, bez ikakvih nacionalnih ili etničkih elemenata;
Nasuprot njoj, COLUMBUŠKA PLATFORMA (1937) imat će mnogo pozivivnije stavove u odnosu na religijske rituale u svom oblicima, kao i cionizmu.



Previous page: Strujanja u židovstvu
Next page: Ortodoksno židovstvo