Rječnik pojmova
CONVERSOSI(španj) Obraćenici s judaizma na kršćanstvo. Hebrejski anusim, pogrdno marranos, marani (od španjolskog svinje, izraz vremenom ostaje bez pogrdnog prizvuka); prvi val masovnih pokrštavanja na Pirinejskom poluotoku uočen je krajem XIV. stoljeća; broj conversosa raste u smjeru izbjegavanja pljačke, spaljivanja kuća i drugih oblika zlostavljanja; drugi val masovnih pokrštavanja kreće 1492. godine u okviru poznatih događaja oko progona iz Španjolske.
EREC IZRAEL
(hebr. Zemlja Izrael); naziv za židovsku državu koji se prvi put spominje u Ezekielovoj proročkoj knjizi; od vremena Drugog hrama Židovi u svojim knjigama isključivo tako zovu svoju matičnu zemlju.
GETO
Posebna četvrt u gradu u kojoj Židovi žive odvojeni od okolnjeg kršćanskog stanovništva. Ime je dobio po prvoj takvoj četvrti na Zapadu, onoj u Veneciji, a ova pak po ljevaonici topova koja se nekad nalazila u blizini tog dijela grada (Cannareggio). Prevladavajuće je mišljenje historičara da je takav potez mletačkih vlasti bio primjer najveće segregacije Židova do tada. Ponekad je doduše takav način stanovanja odgovarao i samim Židovima naslanjajući se na srednjevjekovni način života u većem dijelu Europe, a ti zidovi segregacije su, u određenim slučajevima, bili i zidovi zaštite od ćudljive okoline: također su čuvali tradicionalne veze i način života. Ovdje, kao primjer, donosim opis venecijanskog geta po Kečkemetu, Židovi u povijesti Splita, str. 101-108: Čitavi venecijanski geto bio je ograđen visokim zidom, a prozori koji su gledali prema van bili su zazidani. Ulazna i izlazna vrata otvarala su se ujutro, a zatvarala pri zalazu sunca. U danima kršćanskih obreda Velikog tjedna ostajao je geto i danju zatvoren da bi se izbjegli eventualni sukobi. Pred vratima geta stajala je noću straža koju su plaćali sami Židovi. Noću su mogli izlaziti samo liječnici. Budući da je Židovima još 1423. godine zabranjeno stjecanje nekretnina, kuće u kojima su stanovali morali su uzimati u najam. Iako su bili propisani maksimalni najmovi ipak su vlasnici tih stanova špekulirali. Izolacija u venecijanskom getu bila je relativno liberalno shvaćena pa su se njegovi stanovnici slobodno kretali, a kršćansko stanovništvo Venecije stalno je posjećivalo geto, privučeno trgovinama, radoznalošću ili zabavnim životom (naročito u doba židovskih blagdana). Geta su ukinuta tek u XIX. stoljeću da bi ponovno bila uspostavljena uoči i za vrijeme II. svjetskog rata, ali ne kao mjesta za život, već kao usputna mjesta prema logorima smrti.
LADINO Jezik španjolskih Židova u kojem se kombiniraju španjolska jezična baza i hebrejski elementi; piše se hebrejskon pismom. Još se naziva i judeo-hispanol.
LEVANTINCI
Istočne zajednice ili Edot Hamizrah; uglavnom naseljavaju Osmansko Carstvo te levantske posjede Mletačke Republike, a do XVI. stoljeća većinom govore grčki; tada zbog velikog priljeva Sefarda prihvaćaju španjolski, a u Mletačkoj Republici talijanski jezik te, među Sefardima, konačno gube svoju individualnost.
SEFARDI
Pojam definira Židove podrijetlom iz Španjolske odnosno s Iberskog poluotoka, a dolazi od s'fard, naziva za Španjolsku u srednjevjekovnim židovskim rukopisima. Po Baletiću Sefardi su razvili naročit stil života koji se provlačio kroz babilonsku, perzijsku, rimsku i najzad islamsku civilizaciju u arapskoj Španjolskoj od 500. do progona 1492. godine; upravo su oni postavili uzorak za židovsku kulturu u ponašanju, moralu i obrazovanju. Španjolskom reconquistom povlačio se muslimanski svijet prema jugu, a Španjolska se ponovno kristijanizirala. U početku, kršćanske vojske nisu razlikovale Židove od muslimana. Prema kraju XIV. stoljeća pritisak na Židove prema pokrštavanju postaje sve jači i velik broj se odlučuje na taj korak. Postoji mišljenje da je to prvi put u židovskoj povijesti da oni popuštaju pod takvim pritiscima Njih suvremeni izvori nazivaju conversos, novokršćani ili pogrdno marranos (svinje); hebrejski izraz za njih je anusim. Oni će se uspeti visoko, sada neograničeni propisima koji Židovima ograničavaju mjesto u društvu. Većina njih skrovito i dalje prakticira judaizam. Krajem XV. stoljeća (1479) ujedinjavaju se Aragon i Kastilja brakom Ferdinanda i Izabele. Španjolska postaje jedna od najjačih europskih država s posjedima na Apeninskom poluotoku (Napulj) i Siciliji i Sardiniji te na Korzici i Balearima. Godine 1492. završava i rekonkvista, padom posljednjeg muslimanskog uporišta Granade. Španjolska se ujedinjava nacionalno i vjerski. U takvom procesu nije ostalo mjesta toleranciji te je donesena odluka o protjerivanju Židova. Veliki dio izbjeglica odlazi u Portugal (odatle će biti protjerani 1496. odnosno 1497. godine), Nizozemsku (odakle će neki od njih završiti u Novom svijetu), a daleko najveći broj (ukljčujući sada i izbjeglice iz Portugala) preko sjeverne Afrike, Napuljske Kraljevine i Mletačke Republike u Osmansko Carstvo. Izbjeglice iz Španjolske organizirali su se, gotovo svugdje gdje su stigli, u odvojene sinagoge - zajednice većinom formirane od ljudi koji su tu došli iz istog grada ili pokrajine. Na ovaj način oni su razbili poredak postojećih lokalnih zajednica. Sebe su smatrali pripadnicima elitne grupe židovstva zbog svog duhovnog naslijeđa. Krajem XVI. stoljeća i conversosi će doživjeti sličnu sudbinu, prethodno često postajući žrtva španjolske inkvizicije.
ŠERIJATSKO PRAVO Sustav feudalnog muslimanskog (islamskog) prava izgrađen u Arabiji od VII. do XII. stoljeća; ono sadrži propise o pravu vlasništva, obvezatnom porodičnom i nasljednom pravu, krivičnom pravu kao i o sudskom postupku; šerijatsko pravo kao skup propisa koji su izvedeni iz Kurana i islamske tradicije, sakralnog je i univerzalnog karaktera; kodifikacija šerijatsko pravo nije potpuno izvršena ni u onim muslimanskim državama u kojima je ono bilo temelj upravnog i pravnog uređenja; šerijatski sudovi služili su se priznatim djelima islamskih pravnika i zbirkama (fetve); tek u drugoj polovini XIX. stoljeća počinje kodifikacija šerijatskog prava i to najprije u Osmanskom Carstvu.
Previous page: Literatura
Next page: Poljska, Hasidizam, Mitnagdim