Naida Mihal Brandl

Sefarad

MALI RJEČNIK POJMOVA

SEFARDI

Pojam definira Židove podrijetlom iz Španjolske odnosno s Iberskog poluotoka, a dolazi od S'farad, naziva za Španjolsku u srednjevjekovnim židovskim rukopisima. Po Baletiću Sefardi su razvili naročit stil života koji se provlačio kroz babilonsku, perzijsku, rimsku i najzad islamsku civilizaciju u arapskoj Španjolskoj od 500. do progona 1492. godine; upravo su oni postavili uzorak za židovsku kulturu u ponašanju, moralu i obrazovanju.

Španjolskom reconquistom povlačio se muslimanski svijet prema jugu, a Španjolska se ponovno kristijanizirala. U početku, kršćanske vojske nisu razlikovale Židove od muslimana. Prema kraju XIV. stoljeća pritisak na Židove prema pokrštavanju postaje sve jači i velik broj se odlučuje na taj korak. Postoji mišljenje da je to prvi put u židovskoj povijesti da oni popuštaju pod takvim pritiscima.12 Njih suvremeni izvori nazivaju conversos, novokršćani ili pogrdno marranos (svinje); hebrejski izraz za njih je anusim. Oni će se uspeti visoko, sada neograničeni propisima koji Židovima ograničavaju mjesto u društvu. Većina njih skrovito i dalje prakticira judaizam.
Krajem XV. stoljeća (1479.) ujedinjavaju se Aragon i Kastilja brakom Ferdinanda i Izabele. Španjolska postaje jedna od najjačih europskih država s posjedima na Apeninskom poluotoku (Napulj) i Siciliji i Sardiniji te na Korzici i Balearima. Godine 1492. završava i rekonkvista, padom posljednjeg muslimanskog uporišta Granade. Španjolska se ujedinjava nacionalno i vjerski. U takvom procesu nije ostalo mjesta toleranciji te je donesena odluka o protjerivanju Židova.
Veliki dio izbjeglica odlazi u Portugal (odatle će biti protjerani 1496. odnosno 1497. godine), Nizozemsku (odakle će neki od njih završiti u Novom svijetu), a daleko najveći broj (uključujući sada i izbjeglice iz Portugala) preko sjeverne Afrike, Napuljske Kraljevine i Mletačke Republike u Osmansko Carstvo. Izbjeglice iz Španjolske organizirali su se, gotovo svugdje gdje su stigli, u odvojene sinagoge - zajednice većinom formirane od ljudi koji su tu došli iz istog grada ili pokrajine. Na ovaj način oni su razbili poredak postojećih lokalnih zajednica. Sebe su smatrali pripadnicima elitne grupe židovstva zbog svog duhovnog naslijeđa.
Krajem XVI. stoljeća i conversosi će doživjeti sličnu sudbinu, prethodno često postajući žrtva španjolske inkvizicije.

LADINO

Jezik španjolskih Židova u kojem se kombiniraju španjolska jezična baza i hebrejski elementi; piše se hebrejskim pismom. Još se naziva i judeo-hispanol.
CONVERSOSI
(španj.) Obraćenici s judaizma na kršćanstvo. Hebrejski anusim, pogrdno marranos, marani (od španjolskog svinje, izraz vremenom ostaje bez pogrdnog prizvuka); prvi val masovnih pokrštavanja na Pirinejskom poluotoku uočen je krajem XIV. stoljeća; broj conversosa raste u smjeru izbjegavanja pljačke, spaljivanja kuća i drugih oblika zlostavljanja; drugi val masovnih pokrštavanja kreće 1492. godine u okviru poznatih događaja oko progona iz Španjolske.

S'FARAD/SEFARAD

Sefarad je ime za Iberski poluotok/Španjolsku u hebrejskim izvorima. Nakon seobe naroda, Hispaniju naseljavaju Vizigoti, a od 711. Hispaniju osvajaju Arapi, preko Gibraltara. Kršćanskom reconquistom kršćanske države polako potiskuju muslimane prema jugu. 1248. Ferdinand III. od Kastilje osvaja Sevillu te Granada ostaje jedini teritorij pod muslimanskom vlašću te je u sezerenstvu prema kastiljskom kralju. Godine 1479. brakom Ferdinanda i Izabele ujedninjavaju se Aragon i Kastilja. Reconquista završava 1492. padom Granade.
Portugalska Reconquista kulminira 1249. kada Alfonso III. osvaja Algarve.

ZLATNO DOBA AL-ANDALUZA

Zlatno doba židovske kulture na Iberskom poluotoku, također poznato kao Zlatno doba arapske/maurske vlasti u Iberiji odnosi se na razdoblje muslimanske vlasti na Iberskom poluotoku, u kojem su Židovi bili socijalno prihvaćeni, a židovski je religijski, kulturni i ekonomski život cvao.
Vremenom su priroda i duljina ovog Zlatnog doba postali predmet debate. Neki znanstvenici tako Zlatno doba datiraju od 711-718. (muslimansko osvajanje Iberije), a neki od 912. (vladavina of Abd-ar-Rahmana III.); kraj Zlatnog doba varira od 976. (raspad Kalifata), 1066. (masakr u Granadi), 1090. (invazija Almoravida) ili sredine XII. st. (invazija Almohada).

---