Naida Mihal Brandl

Židovi i počeci Islama

ŽIDOVI NA ARAPSKOM POLUOTOKU

Ne znamo mnogo o Židovima Arapskog poluotoka. Oni se spominju na teritoriju Poluotoka još od vremena Drugog Hrama; sami Židovi svoje postojanje na Poluotoku datiraju s kraljicom od Sabe; u VI. stoljeću spominje se vladar pokrajine Dhu Nuves (Nuwes) kao konvertit na židovstvo (ubrzo ga zbacili Etiopljani). Židovi Arapskog poluotoka dobro su uklopljeni u arapsko društvo, ali su i dalje odvojena skupina. Arapsko društvo organizirano je kroz plemena, a i židovska se zajednica sastoji od tri dominantna plemena, koja sklapaju saveze s različitim arapskim plemenima. Neka od ovih arapskih plemena kasnije su pozvala Muhameda u Medinu, kako bi arbitrirao u njihovim sporovima i islamski izvori spremnost ovih plemena da prihvate islamski monoteizam pripisuju njihovim poznavanjem židovskog monoteizma.

Oko 70. godine - MUHAMED U MEKI - objavljivanje Kurana; haditi; Muhamedova biografija kao izvori za povijest Židova na Arapskom poluotoku u VII. stoljeću... ne znamo mnogo ni o Muhamedu (noćna viđenja, odbacuju ga Mekani - Kaba prema Jeruzalemu...)
HIDŽRA, odnosno Muhamedovo preseljenje u Medinu; dolazi kao sudac; propovijeda medinskim Židovima; ustanovljava post Ašura (po uzoru na Jom Kipur) - odbijanjem Židova da konvertiraju to postaje Ramadan. Odbijanjem Židova da konvertiraju/prihvate Muhameda rezultira i kidanjem saveza s arapskim plemenima u Medini.
Čim Muhamed osvaja vlast u Medini, okreće se protiv najslabijeg medinskog židovskog plemena - Banu Qaynuqa/Banu Kajnuke. Dozvoljava im da izvuku živu glavu i napuste Arabiju, ali tek nakon što su se njihovi bivši arapski saveznici založili za njih, te konfiscira njihovu imovinu. Nakon vojnog poraza, Muhamed izgoni i drugo židovsko pleme - Banu l-Nadir, koje će kasnije muslimanska vojska masakrirati, oduzevši im imovinu. Iako se treće židovsko pleme - Banu Qurayza/Banu Kurajza - pokušalo predati te usprkos molbama bivših arapskih saveznika da ih poštedi, Muhamed je muškarce osudio na smrt, a žene na ropstvo, nazivajući tu odluku Alinom/Allahovom. Ovo je učvrstilo Muhamedovu vlast i materijalnu moć u Medini.
Kako bi izbjegli masakr, preostali Židovi u Ĥajbaru pristali su platiti novac za zaštitu. Nakon Muhamedove smrti i preostali će Židovi biti protjerani s Poluotoka.
Muhamed umire 632.
632-634 - Abu Bakr postaje šeik al uma
634 - ‘Umar/Omar (zapovjednik vjernika)

Uskoro arapska plemena povezana s islamom počinju dobivati sve više moći i teritorija - do 637. godine osvajaju Egipat, Zemlju Izraela; do 640. već su u Iraku, zatim u Perziji, Indiji, Pakistanu... do 711. sjevernom Afrikom dolaze do Gibraltara, a 711. su na Iberskom poluotoku.

Kroz stoljeće osvajanja, muslimani uređuju osvojene zemlje - Omarov savez (pripisuje se Omaru iz 634., ali to može biti i Omar II, ili netko tko je živio u razdoblju prvog ili drugog Omara ) - Svijet se dijeli u 3 različite skupine:
1.Dar al-Islam - Muslimani - rođenjem ili konverzijom (modernim rječnikom) građani prve klase
2.Dar al-Harb - Svijet mača - nevjernici; nemonoteisti
3.Dar al-Suth - Svijet kompromisa; Savez - ne mogu biti građani prvog reda, ali mogu biti tolerirani kao takvi; među njima su i Narodi knjige (Židovi i kršćani) i Perzijanci - zaštićena manjina ili dimije (to je doktrina tolerancije, koja ne znači i jednakost - koncept jednakosti u to vrijeme ne postoji); svojina, sloboda zaposlenja, sloboda naseljavanja i kretanja, sloboda vjeroispovijedi... ali sve je to moguće ostvariti nakon plaćanja određenih poreza:
a)džizija (glavarina), porez koji je bio progresivan;
b)ĥarač (porez na imovinu),
c)darovi (iznos po vlastitom izboru),
koji se, tehnički, nisu primjenjivali na muslimane.

KAKO MUSLIMANI VLADAJU VELIKIM TERITORIJEM KOJEG OSVAJAJU:
Garnizoni - (u blizini križanja i gradova, koji su, najčešće, i sami na križanjima putova); Kordova, Fez, Kajravan (Qayrawan), Kairo - u blizini Fustata, Ramlea, Damaska, Bagdada...
Kasnije administracija i oni, koje ista favorizira, dobivaju zemlju;
Opskrbljivači - ljudi su od povjerenja, ekonomski likvidni; uglavnom dimiji, koji više ne mogu boraviti na zemlji pa se urbaniziraju; kasnije počinju biti i sakupljači poreza.
IX - XI. stoljeće - Sredozemlje - glavna uloga u trgovini između kršćanskog i islamskog svijeta - Židovi između; treći svijet (to je moguće samo u slučaju kad su dvije supersile jednake snage i u stanju labavog primirja).

KAKAV UTJECAJ NA ŽIDOVE IMAJU ISLAMSKA OSVAJANJA?
Židovski život u Srednjem vijeku obilježen je bivstvovanjem unutar dvije rivalske monoteističke kulture i to onih, na koje je židovstvo imalo presudan utjecaj.
Oko 90% Židova ovim se osvajanjem nalazi pod islamskom vlašću.
Prvih nekoliko stoljeća islamske vlasti ima dramatičan utjecaj na židovski ekonomski i vjerski život.
Zemlja Izraela: Židovi do islamskih osvajanja čine većinu, naročito na području Galileje: osipanje nakon islamskih osvajanja; zašto? - oporezivanje, konverzije...?
Jeruzalem: za Heleninog vremena Židovi žive van grada i u njega dolaze na Tiša B'Av; Perzijanci ponovno vladaju gradom u ranom VII. stoljeću; Heraklije (tada još general, a ne bizantski car) istjeruje Židove iz grada; Umar osobno ulazi u Jeruzalem - o tome postoje brojne tradicije, kako muslimanske, tako i židovske (zanimljivo je da se u određenom broju istih, i s muslimanske i sa židovske strane nalazi i priča o Židovima kao narodu, koju posjeduje davna znanja i koji je prijatelj islamskog proroka Muhameda - medinskoj priči i nekim kuranskim stavovima o Židovima usprkos) - tijekom VII. st. Stijena postaje najudaljenija džamija iz Sure 17.
Bavel/Babilon: Za razliku od Židova Arapskog poluotoka, židovska zajednica u Bavelu ostala je značajna, vremenom svoj položaj i učvrstila te se i proširila na susjedna područja kako prije, tako i nakon arapskih osvajanja. Gaonim (institucija gaonata se obrađuje kasnije u skripti) su bili priznati kao autoritet za židovsko pravo diljem židovskog svijeta, jednaki onima na području Zemlje Izraela. Do kraja X. stoljeća židovske zajednice nalaze se u svim važnijim gradovima Sirije, Zemlje Izraela, Egipta i sjeverne Afrike.
Vrhunac židovske povijesti u arapskim/islamskim razdoblje je između 900. i 1200. godine, u vrijeme cvata islamskog carstva. U razdobljima kada islamsko društvo prosperira, nemuslimani dijele taj prosperitet i tretira ih se bolje; čak im je dozvoljeno participirati u vladi i javnom životu. Kada su vremena za muslimansko društvo teška, situacija je, za manjinske religije, obrnuta. Nakon 9. stoljeća, loša situacija u Bavelu/Babilonu (današnjem Iraku) uzrokovala je pad tamošnje židovske zajednice i pomicanje učenjaka ka Zapadu, prema stabilnijim sredozemnim zemljama. Na taj način uspon doživljavaju sjevernoafričke kao i židovske zajednice u maurskom dijelu Iberskog poluotoka (al Andaluzu). Tunis postaje središte religijskog učenja, a slijedi ga Egipat. Židovska zajednica svoj zenit doživljava u maurskom dijelu Iberskog poluotoka s filozofom, učenjakom i lječnikom Rambamom, pjesnicima Hasdajem ibn Šaprutom, Jehudom Halevijem, Salomonom ibn Gabirolom, i Samuelom HaNagidom. Ovo se razdoblje naziva Zlatnim dobom radi procvata židovske poezije i kulture. Zanimljivo je da arapski pjesnik iz Elvire, Abu Išak, godine 1066. piše pjesmu u kojoj se žali da su Židovi zaboravili svoj podređeni status uvjeravajući muslimane da ne bi bio grijeh napasti ih; on poziva na zbacivanje Josefa HaNagida - Samuelovog sina, koji ga je naslijedio kao vođa židovske zajednice. Kasnije te iste godine rulja je ubila Josefa i raspela ga na gradskim vratima, razorila židovsku četvrt u Granadi i masakrirala njeno stanovništvo. Preostali Židovi našli su se pod pojačanim pritiskom zaraćenih muslimana i kršćana.
Ovo Zlatno doba završava krajem XII. stoljeća, kada islamski dio Iberskog poluotoka osvajaju Almohadi - fanatična berberska sekta, koja Židove i kršćane prisilno prevodi na islam; posljedica je brojan egzodus Židova prema kršćanskom dijelu Poluotoka i Bliskom istoku.

---