Naida Mihal Brandl

Židovi u S'faradu

AL-ANDALUZ

Iako je politička situacija stoljećima bila turbulentna, al-Andaluz je do duboko u XII. stoljeće zadržao ekonomsku vitalnost. Židovi su bili dio takvog razvoja. Najveća židovska zajednica bila je u Granadi; granadski Židovi bili su distributeri šećerne trske i pamuka, izvoznici mramora, zlata, srebra, željeza i bakra, trgovci na malo, obrtnici i liječnici.
Osim u Granadi, židovske su zajednice postojale i u Kordovi, Luceni i Sevilli. Za vrijeme nestabilnih razdobalja, tisuće su Židova bježale prema sjevernim kršćanskim kraljevstvima Asturiji, Leonu, Kastiliji, Navarri i Coimbri. Oni su i na sjeveru zadržali arapski jezik i nomenklaturu i ostali integrirani u arapsku kulturu.
Svugdje gdje su se naselili, Židovi su imali visoki stupanj fiskalne i sudske autnomije. Sinagoga je bila komunalni centar; u al-Andaluzu je postojalo na stotine sinagoga, od javnih do onih, koje su sagradili obrtnički cehovi, ili onih privatnih, u domovima bogatih obitelji. U Kordovi i Granadi bilo je po 5 ili 6 tisuća Židova i 30-tak sinagoga, dok je u Toledu, s oko 4 tisuće Židova, bilo 11 sinagoga.

KOMUNALNI ŽIVOT U AL-ANDALUZU

X-XIII. stoljeće - procvat komunalnog života kod Židova i kršćana u al-Andaluzu:
Država labavo administrirana;
Kršćanske i židovske zajednice čak su jače od različitih muslimanskih zajednica;
Mnogi Židovi i kršćani pripadaju (uvjetno rečeno) srednjem sloju trgovaca, obrtnika, vladinih službenika i agenata te liječničkoj profesiji;
Pravni poredak u ranom muslimanskom razdoblju = AUTONOMIJA za Židove i kršćane - personalna, ne teritorijalna; optuženiku se sudi u odnosu na njegovu religijsku pripadnost (obiteljsko pravo - slučajevi, koji se tiču nasljedstva - komercijalne transakcije); Krivično pravo u rukama je islamske države.
Socijalne ustanove = AUTONOMIJA:
Obrazovanje siromašne djece;
Briga za siročad i udovice, siromašne i stare;
Otkupljivanje zarobljenika.

Kantor čita pripovijest o Izlasku iz Egipta u al-Andaluzu (Španjolska hagada, XIV. st)

KRAJ ZLATNOG DOBA

PRVI PROGONI I ALMORAVIDI

Raspadom Kalifata (976) u niz manjih država, položaj Židova se pogoršava. Prvi veći progon dogodio se 30. prosinca 1066, kada je muslimanska rulja upala u kraljevsku palaču u Granadi, razapevši židovskog vezira Josefa ibn Naghrele i masakrirala većinu židovske populacije i gradu.
Židovi su bili dio armije kastilijanskog kralja Alfonsa VI, koja je ratovala protiv Almoravida, koji su u svojoj vojci također imali velik broj Židova.

ALMOHADI I POMICANJE ŽIDOVA KA KRŠĆANSKOM SJEVERU

Srednom XII. stoljeća, dolaskom Almohada u središnje i južne dijelove Poluotoka, završava ovo idilično razdoblje. Slijede desetljeća brutalnih progona od strane Almohada i prisilnih konverzija - kako Židova, tako i kršćana. Almohadi se bore i protiv heretičkih muslimana. Tisuće andaluških Židova bježi u kršćanska španjolska kraljevstva na sjeveru Poluotoka. Godine 1212. kršćanska koalicija pobjeđuje Almohade, koji su prisiljeni povući se s Poluotoka.
Sljedećih godina muslimanske vlasti počinju oživljavati al-Andaluz te se mnogi Židovi vraćaju na jug. Međutim stari se život nije obnovio; muslimanske su vlasti, naime, vrlo agilno sprovele stare zakone, koji su regulirali židovsko oblačenje i način života.  Tako su sada Židovi bili obvezni nositi posebne oznake, ili turbane drugačije boje; židovski dvorjani, liječnici i komunalni službenici naišli su na restrikcije u bavljenju svojim zanimanjma; židovske obitelji izložene su novim oblicima socijalne izolacije. Židovski trgovci smatrani su odgovornima za loše žetve i nestašice hrane i poniženjima na ulici i tržnici.
Do kraja XII. st. nada u obnovu nekadašnjeg židovskog života u al-Andaluzu nije se ostvarila. Pomicanje Židova ka kršćanskom sjeveru iz privremene selidbe, pretvara se u trajnu migraciju.

TOLEDSKA ŠKOLA

Kao što je već spomenuto, invazije Almoravida i naročito Almohada, izazivaju pomicanje židovskog stanovništva prema kršćanskom sjeveru. U ovim valovima odlaze i mnogi židovski i muslimanski učenjaci, uglavnom u tolerantni Toledo, kojeg 1085. osvajaju kršćani.
Njih nekolicina bit će dio projekta, koji će postati poznat kao Toledska škola, a koja je producirala neke od prvih latinskih prijevoda s arapskog - poglavito Averroesova djela i ona židovskog pjesnika i filozofa Solomona Ibn Gabirola, na Poluotoku poznatog kao Avicebrón.

---