Naida Mihal Brandl

Židovska samouprava

GAONAT
1.Razdoblje Gaonim/Geonim traje od kraja VI. do XI. stoljeća (4349-98.)
2.(doslovno - ponos, sjaj, a u modernom hebrejskom - genije); Gaoni su bili upravitelji ješiva/talmudskih akademija iz kojih je potekao Talmud Bavli/Babilonski Talmud (Sura, Pumpedita, itd), ali nakon zaključivanja talmudskog teksta. Gaonim su počeli s komentarima na Talmud, i sa prvim halaĥičkim (legalnim) zbirkama.2
3.Razdoblje gaonata poznato nam je najviše iz Kairske genize.

POVIJEST INSTITUCIJE JEŠIVE (OD RAZDOBLJA TANAIM DO RAZDOBLJA GEONIM)

RAZDOBLJE TANAIM:

Središte babilonskog židovstva bilo je u Neĥardei, u kojoj je zasigurno postojala i neka institucija učenja. U Neĥardei postoji i vrlo stara sinagoga, kao i u obližnjem Huzalu gdje se mogu vidjeti i ruševine Ezrine akademije. U razdoblju prije Hadrijana Akiva je, po dolasku u Neĥardeu kamo ga je poslao Sanhedrin, ušao u raspravu s domaćim učenjakom oko bračnog zakona (Mišna, Jevamot). Istovremeno je u Nisibisu, u sjevernoj Mezopotamiji, postojala čuvena škola, kojoj je na čelu bio Jehuda ben Batira, i u koju su se mnogi izraelski učenjaci sklonili u vrijeme progona. Privremenu važnost imala je i škola u Nehar-Pekodu, koju je osnovao izraelski emigrant Hananija, nećak Jehošue ben Hananije.
Među onima, koji su pomogli obnoviti učenje u Izraelu nakon Hadrijana, bio je babilonski učenjak Natan, član egzilarške obitelji, koji svoju aktivnost nastavlja i za vrijeme Jehude haNasija. Još jedan Babilonac, Hija bar Aba, pripadao je istaknutim Tanaim na kraju ovog razdoblja.

RAZDOBLJE AMORAIM:

Njegov nećak, Aba Arika, kasnije poznat kao Rav, bio je jedan od najvažnijih Jehudinih učenika. Ravov povratak kući u Bavel/Babilon (219. n.e) precizno je zabilježen u izvorima jer predstavlja prekretnicu u babilonskom židovstvu - početak dominantne uloge babilonskih akademija u babilonskoj Dijaspori, a koja traje nekoliko stoljeća. Nakon što ješivu u Neĥardei ostavlja svom prijatelju Šmuelu iz Neĥardee, čiji je otac Aba već slovio za jedan od autoriteta tog grada, Rav osniva novu ješivu u Suri, gdje je posjedovao imanje. Tako su u Bavelu istovremeno egzistirale dvije ješive, ali udaljene jedna od druge, kako si ne bi smetale. Kako su Rav i Šmuel bili na jednakim pozicijama i što se položaja, ali i učenja tiče, to su se te dvije ješive smatrale jednakima u rangu i utjecaju. Rasprave u ove dvije babilonske ješive sadržane su u najranijim slojevima babilonskog Talmuda. Koegzistencija ove dvije ješive trajala je mnoga desetljeća u fenomenu dualnog vodstva u kojem je institucija ješive (uz neke manje prekide) postal važan čombenik u razvoju babilonskog židovstva.
Godine 259. Septimius Odainat/Odaenathus4 uništava Neĥardeu (5 godina nakon Šmuelove i 12 godina nakon Ravove smrti) pa mjesto ješive u Neĥardei zauzima ona u Pumbediti, koju osniva Jehuda ben Ezekiel, učenik i Rava i Šmuela. Za vrijeme života njenog osnivača i još više njegovih nasljednika, ova ješiva dobiva reputaciju intelektualne devocije, koja često prelazi u sitničarenje. Pumbedita postaje drugo središte intelektualnog života Bavela i tu poziciju zadržava do kraja razdoblja gaonim.
Neĥardea još jednom dobiva značaj za vrijeme Amemara, Ašijevog suvremenika.5 Važnost Sure povećava se za vrijeme Ravovog učenika i nasljednika Rav Hune, za vrijeme kojeg značajno raste broj učenika ove ješive. Kada Huna umire (297), Jehuda ben Ezekiel, glava ješive u Pumbediti je i u Suri priznat kao glava ješive, Nakon Jehudine smrti (299), Sura postaje jedini centr učenja, na čijem je čelu sad Rav Ĥisda (umire 309).6 Nakon smrti Ĥisde, Sura zadugo gubi svoj značaj. U Pumbediti su na čelu redom Raba bar Nahmani (umro 331), Josef (umro 333), i Abaje (umro 339). Iza njih slijedi Raba, koji ješivu prebacuje u svoj rodni grad Mahuza. Pod ovim učenjacima studiranje prava značajno se razvija, a svoj doprinos daju i učenjaci iz Izraela, koji ovamo bježe pred rimskim progonima.
Nakon Ravine smrti (352) Pumbedita je povratila svoje pozicije. Glava ješive bio je Nahman bar Jicĥak (umro 356), Ravin učenik. U njegovoj se metodi podučavanja mogu naslutiti prvi tragovi pokušaja uređivanja enormne mase materijala, koja će kasnije postati Talmud Bavli. Međutim nije Pumbedita, već Sura, postala mjesto rođenja babilonskog Talmuda. Nakon Ravine smrti Papa iz Nareša, jedan od njegovih učenika, osnovao je školu u Narešu (blizina Sure), a što je utjecalo na rast Sure; nakon Papine smrti (375) Sura vraća svoj primat pod Ašijem, koji će je voditi gotovo pola stoljeća (umro 427); u Suru su svake jeseni dolazili egzilarsi, kako bi tamo održavali svoja službena primanja. Ješiva u Pumbediti priznala je primat ovoj u Suri, koja će taj vodeći položaj zadržati nekoliko stoljeća.

SURA - KODIFIKACIJA BABILONSKOG TALMUDA:

neobično dugotrajno Ašijevo djelovanje, zajedno s njegovim velikim znanjem, uvažavanjem, kojeg je imao, kao i stjecaj okolnosti pogodovali su uspješnosti zadatka, koji je na sebe preuzeo - prikupljanje i sistematiziranje materijala, koji se akumulirao u dva stoljeća babilonskih ješiva. Iako posao nije završen pod Ašijem, tradicija ga navodi kao pokretača babilonskog Talmuda. Ašijev rad doživio je mnoge kasnije dodatke, ali forma nije doživjela modifikacije. Talmud Bavli mora se smatrati radom ješive u Suri jer je Aši prezentirao svakoj polugodišnjoj općoj skupštini ješive, prezentaciju nakon prezentacije, rezultate svojih istraživanja i selekcije i otvarao diskusiju o tome. Njegov rad nastavljen je i usavršavan te zapisan od njegovih nasljednika na čelu ješive u Suri, koji su sačuvali plod njegovog rada i u vrijeme progona, koji su često zadesili babilonske Židove u razdoblju nakon Ašine smrti. Ovi su progoni i neposredni povod za objavljivanje Talmuda kao kompletnog djela. Ravina II, učitelj u Suri, tradicijski se smatra zadnjim amorom; godina njegove smrti (500. n.e) smatra se datumom zatvaranja/kodifikacije babilonskog Talmuda.

RAZDOBLJE GAONIM:

Nakon tri stoljeća unutar kojih je razvijen i kodificiran Talmud u ješivama, koje su osnovali Rav i Šmuel nastupilo je pet soljeća unutar kojih je Talmud čuvan, izučavan, raširen po drugim ješivama i priznat od cjelokupne DIjaspore. Sura i Pumbedita smatrane su jedinim važnim sjedištima učenja: glave ovih ješiva i njihovi učenjaci bili su nedvojbeni autoriteti i čije su se odluke prihvaćale svugdje gdje je postojao židovski komunalni život. God created these two academies in order that the promise might be fulfilled, that the word of God should never depart from Israel's mouth (Isa. lix. 21). Razdoblja židovske povijesti, koja slijede iza razdoblja zatvaranja/kodifikacije Talmuda nazivaju se prema naslovima učitelja u Suri i Pumbediti; tako imamo razdoblje Gaonim i razdoblje Savoraim. Savoraim su bili učenjaci, koji su završili Talmud u 1/3 VI. st., dodajući različite ekstenzije talmudskom tekstu.
Sura je svoj vodeći položaj zadržala do kraja VIII. stoljeća, nakon čega važnija postaje Pumbedita.
Za vrijeme vlasti Abasida ješive u Suri i Pumbediti preselit će u Bagdad, dok će ona iz Zemlje Izraela 1127. preseliti u Kairo. Vjernost kongregacije jednom od dva rabinska izvora (Bavel ili Izrael), ili, radije, jednoj od 3 ješive iskazivao se u ritualima i zakonima određene kongregacije.

JEŠIVA U RAZDOBLJU GAONATA

1.SREDIŠTE STUDIRANJA/UČENJA
2.VISOKI SUD
3.PARLAMENT

Ješive su imale i svoju administrativnu funkciju.

AUTORITET GAONA

1.Jurisdikcija nad pripadnicima rabinskog židovstva (isključenje Karaita i Samaritanaca);
2.Posjeduje najviši autoritet u pitanjima religijskog prava i može ga tumačiti na javnim predavanjima;
3.Nadgleda pitanja vjenčanja i razvoda;
4.Čuva/nadgleda religijsko i moralno ponašanje svih članova zajednice;
5.Može ekskomunicirati, ili istu opozvati;
6.Imenuje i razrješuje propovjednike, ĥazanim/kantore (predvoditelje molitve) i šoĥete (ritualne koljače);
7.Imenuje i definira kompetencije sudaca te ih nadgleda, kao i povjerenike sudova (oni odgovorni za imovinu siročadi i strana u sudskom sporu);
8.Njegov službeni naziv glasi ra's al-mathiba - glava akademije;
9.Rabinatska zajednica dužna mu je poslušnost u pravnim i administrativnim odlukama;
10.Može delegirati svoj autoritet u određenoj zemlji preko bilo koje osobe, koju izabere;
11.Vlada potvrđuje GAONA; kada bi stupio u službu, gaon bi objavio pastoralno pismo, u kojem bi iznio svoj religijski i komunalni program ; Gaonat je bio snaga oko koje se okupljala čitava židovska zajednica;
12.Gaonat ima primat nad egzilarhatom - ponekad, ako je nasi i sam učenjak, može računati na nekakav autoritet u komunalnim poslovima.

שאלות ותשובות/RESPONSA

Pojam responsa općenito dolazi od latinskog plurala za responsum (odgovori) i predstavlja pisane odluke i presude, koje daju pravni učenjaci na postavljena im pitanja.
שאלות ותשובות (doslovno - pitanja i odgovori) - posebna vrsta rabinske literature, koja pokriva razdoblje od 1700 godina. Sadržaj responsa je s područja etike, poslovne etike, filozofije religije, astronomije, matematike, povijesti, geografije, kao i interpretacije odlomaka iz Tanaĥa, Mišne, Talmuda, midraša... Tako je responsa literatura dobar povijesni izvor, jer rana židovska postbiblijska literatura gotovo da se ne bavi poviješću. Repsonsa nam daje važne informacije o kulturi Židova i naroda, među kojima su živjeli. Iz nje također iščitavamo moralne i socijalne odnose, zanimanja, način života/organizaciju kućanstava, običaje, izražaje sreće i tuge, način rekreacije, igara... Starija responsa važna je i za čitanje Mišne i Talmuda. Pitanja su obično bila limitirana na jedan, ili više specifičnih slučajeva, dok su odgovori davali zakonsku odluku i kratak razlog za istu zajedno s talmudskim citatima, koji takvu odluku podupiru i, često, odbacivanje svih mogućih primjedbi.

Odmah nakon kodifikacije Mišne (prvo zapisivanje usmene Tore) pojavljuje se responsa literatura, a njeni su tragovi sačuvani u Talmudu. Najčešće su pitanja bila rješavana jednim pismom i odgovori su bili potpisivani od učenika i njihovih kolega - moglo bi se reći neke vrste odbora. Početkom III. stoljeća pisma najčešće izmjenjuju Babilon i Izrael i čini se da su odluke izraelskih rabina bile smatrane autoritativnima.7
Kako je već rečeno, za vrijeme razdoblja Gaonim babilonske su ješive bile glavni centri židovskog učenja te su gaoni, kao glave tih ješiva, bili priznati kao najveći autoriteti u poznavanju židovskog Zakona. Usprkos teškoćama u komunikaciji, koje obilježavaju Srednji vijek, i Židovi koji su živjeli u najudaljenijim zajednicama, slali su svoja pitanja u vezi s religijom i zakonom gaonima u Babilon. U kasnijim godinama ovog razdoblja (od sredine X. do sredine XI. stoljeća), gaoni su doživjeli pad svog autoriteta zahvaljujući razvoju ješivot u drugim zemljama, kojima onda lokalno židovsko stanovništvo počinje postavljati pitanja te će, na kraju ovog razdoblja, babilonske ješive gotovo prestati dobivati ikakva pitanja.

Karakteristike responsa:
Gaonske responsa pisane su na tri jezika: hebrejskom, aramejskom i arapskom. Najranije gaonske response pisane su isključivo aramejskim (jezikom Gemare), ali se sredinom IX. stoljeća javlja uz njega javlja i hebrejski. Hebrejski se javlja iz dva razloga: širenje učenja hebrejskog u rabinskim krugovima, koje se javlja kao rezultat karaitskog pokreta te činjenica da su responsa slane i u zemlje, u kojima Židovi nisu znali aramejski. Kada arapski postaje glavni židovski jezik, pitanja gaonim najčešće dolaze na arapskom pa se isti jezik koristi i u odgovorima gaonim.
Responsa iz gaonskog razdoblja karakterizira razvijeniji literarni stil od onih iz talmudskog razdoblja. Talmud je već kodificiran te je priznat kao autoritet i dostupan učenjacima. S dobrim poznavanjem Talmuda, učenjaci su mogli dedukcijom doći do odluke za konkretno pitanje. Čak i u slučajevima u kojima ona, koji pita, ne poznaje Talmud, odgovori nisu obično da, ili ne, zabranjeno ili dozvoljeno, već bi bio citiran odlomak iz Talmuda, koji podupire, ili dokazuje odluku gaona, ili da bi spriječio pretpostavljeno protivljenje.
Neke su responsa preživjele u originalnom obliku, dok su druge sačuvane samo u ulomcima. Za većinu se navodi ime autora. Primjeri zbirke responsa su:
Halaĥot P'sukot min ha-Geonim (Kratke odluke gaonim); Carigrad, 1516.
Šeelot u-T'šuvot me-ha-Geonim: Carigrad, 1575.
Šaare Tzedek (Vrata pravde), uredio Nissim ben Hayyim: Solun, 1792; sadrži 533 responsa, koje su složene prema subjektu, a sadrži i index koji je napravio uređivač
T'šuvot Ha-Geonim, ed. Mussafia: Lyck, 1864.
T'šuvot Geone Mizrach u-Ma'arav, ed. Mueller: Berlin, 1888.
Lewin, B. M., Ocar ha-Geonim: Thesaurus of the Gaonic Responsa and Commentaries Folowing the Order of the Talmudic Tractates (13 vols): Haifa 1928.
Assaf, Simhah, T'šuvot ha-Geonim, Jerusalem 1929.

Dva priručnika židovskog prava, koje su napisali pojedini gaonim su:
Še'iltot Aĥai Gaona
Halaĥot G'dolot (Šimon Kajara)

Najznačajniji autor među gaonim je svakako Sa'adia Gaon (biografija dalje u skripti), koji piše biblijske komentare, ali i mnoga druga djela, od kojih je najpoznatije Emunot ve-Deot.

---